
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2625/2020
03.09.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Petković, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Mirjana Filipović, advokat iz ..., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 725/18 od 18.10.2018. godine, u sednici veća održanoj 03.09.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 725/18 od 18.10.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Smederevu P2 813/2017 od 04.12.2017. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime izdržavanja plaća iznos od 10.000,00 dinara mesečno počev od 15.07.2015. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uslovi, najduže pet godina po pravnosnažnosti presude, na ruke ili uplatom na tekući račun tužilje, s tim što će dospele obaveze platiti odjednom u roku od 15 dana od dana prijema presude a ubuduće plaćati od prvog do desetog u mesecu za tekući mesec. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 725/18 od 18.10.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Smederevu P2 813/17 od 04.12.2017. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ...87/18, u daljem tekstu: ZPP) i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovano se revizijom tuženog ukazuje da je u postupku pred nižestepenim sudovima učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP, s obzirom da su nižestepeni sudovi na osnovu savesne i brižljive ocene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, utvrdili sve bitne činjenice koje su bile neophodne za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Drugostepeni sud je u obrazloženju pobijane presude ocenio sve žalbene navode tuženog koji su bili od značaja za pravilnu odluku o izjavljenoj žalbi.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su bile u braku od 10.02.1974. godine do ...2015. godine, kada je brak razveden. Iz braka imaju dve punoletne ćerke od kojih jedna živi u ... a druga sa tužiljom. Parnične stranke žive u istom dvorištu, tuženi u novoj spratnoj kući koja je bračna tekovina stranaka, dok tužilja koristi staru prizemnu kuću u kojoj nema kuhinju niti struju s obzirom da tuženi nije dozvolio da postavi kontrolni sat i ne plaća račune za struju. Tužilja je rođena ... .godine i narušenog je zdravstvenog stanja (ima visok pritisak, dijabetes, probleme sa kičmom, anginu pektoris). Nije sposobna za obavljanje teških fizičkih poslova, bez redovnih prihoda je i bez mogućnosti da ih ostvari. Do razvoda je obrađivala baštu čije su plodove koristili supružnici i ćerke i čuvala živinu, ali je tuženi baštu preorao i pomorio živinu. Tužilja se izdržava od prihoda koje ostvaruje prodajom cveća koje sama gaji, u mesečnom iznosu od 2.000,00 dinara, kao i od pomoći ćerke koja sa njom živi a koja radom u ... ostvaruje zaradu od 24.000,00 dinara. Tužilja je imovinu koju je nasledila prodala i uložila u adaptaciju kuće u kojoj stanuje sa ćerkom kao i u zajednički poslovni prostor stranaka od 60m2 koji se izdaje. Prema ugovoru o zakupu od 10.12.2014. godine, zaključenom između tuženog kao zakupodavca i zakupca, zakupnina za poslovni prostor iznosi 100 evra mesečno u dinarskoj protivvrednosti, ali ugovorne strane su postigle sporazum od 25.12.2014. godine o isplati zakupnine od 280 evra, od kog iznosa 180 evra dobija tuženi a 100 evra tužilja. Međutim, od razvoda braka celu zakupninu uzima tuženi. Tuženi je rođen ... .godine, penzioner je sa mesečnom penzijom od oko 30.000,00 dinara. Tuženi je svoje imanje dao u zakup i sa jednog dela zakupac mu daje deo prinosa. Njegovo zdravstveno stanje je takođe narušeno, leči se od hipertenzije i astme, imao je moždani udar. Za lekove mu je potrebno 2.000,00 dinara mesečno. Tuženi je pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Smederevu K 1045/15 od 16.12.2015. godine oglašen krivim zbog krivičnog dela nasilja u porodici. Pored toga, rešenjem Osnovnog suda u Smederevu P2 136/16 od 26.02.2015. godine određena je privremena mera i zabranjeno mu je da se približava tužilji i ćerki na udaljenosti manjoj od 4 metra, kao i da ih na bilo koji način uznemirava.
Na ovako utvrđeno činjenično stanje pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo i to odredbe člana 151. stava 1 i 3, člana 160, 161.stava 1, 162 stav 1 i člana 163.stava 2 Porodičnog zakona, kada su ocenili da je tužbeni zahtev tužilje osnovan. Neosvano se navodima revizije osporava pravilna primena materijalnog prava.
Odredbom člana 151. stava 1. Porodičnog zakona propisano je da supružnik koji nema dovoljno sredstava za izdržavanje, a nesposoban je za rad ili nezaposlen, ima pravo na izdržavanje od drugog supržnika srazmerno njegovim mogućnostima, a stava 3. ovog člana, da nema pravo na izražavanje supružnik ako bi prihvatanje njegovog zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog supružnika.
Članom 160. Porodičnog zakona propisani su kriterijumi za određivanje izdržavanja, odnosno da ocena ispunjenosti uslova za određivanje izdržavanja zavisi od godina života poverioca izdržavanja, njegovog zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda koje ostvaruje i drugih okolnosti, dok su na strani dužnika izdržavanja od uticaja njegovi prihodi, mogućnost za zaposlenje i sticanje zarade, njegova imovina, lične potrebe i obaveza da izdržava druga lica.
Imajući u vidu godine života tužilje i njeno zdravstveno stanje, mogućnosti za zaposlenje i da svojim radom ostvari sredstva za izdržavanje, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da postoje naročito opravdani razlozi koji tužilju sprečavaju da radi i da na taj način ostvaruje ukupna potrebna sredstva za zadovoljenje svojih osnovnih mesečnih potreba. Pravilno je odmeren i dosuđeni iznos na ime izdržavanja prema kriterijumima iz člana 160. Porodičnog zakona, pa je i po shvatanju ovog suda tuženi u mogućnosti da bez ugrožavanja sopstvene egzistencije doprinosi izdržavanju tužilje u visini od 10.000,00 dinara mesečno. Ovo stoga što ostvaruje redovna mesečna novčana primanja po osnovu penzije, na koja primanja ne utiče njegova radna sposobnost i zdravstveno stanje, a ostvaruje i dodatne prihode od izdavanja lokala i imanja u zakup.
Nisu osnovani navodi revizije kojima se ukazuje da bi dosuđenje izdržavanja tužilji za tuženog predstavljalo očiglednu nepravdu jer bi se ugrozila njegova egzistencija kao i zbog toga što je tužilja mnogo godina pre razvoda braka napustila bračnu zajednicu bez ikakvog razloga i preselila se iz kuće u kojoj su zajedno živeli, ne tražeći izdržavanje. Ove navode tuženi je isticao i u žalbi a drugostepeni sud ih je pravilno cenio nalazeći da su neosnovani s obzirom na utvrđene mogućnosti tuženog za plaćanje izdržavanja i prihode koje ostvaruje, a da tužilja nema dovoljno sredstava za sopstveno izražavanje i u godinama je i takvog zdravstvenog stanja da nije u mogućnosti da sopstvenim radom stiče prihode. Takođe, po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, iz utvrđenih činjenica ne može se zaključiti da je tužilja bezobzirno i zlonamerno napustila tuženog, uskraćujući mu pomoć i brigu kad mu je to bilo najpotrebnije a sve vreme odvojenog života pokušavala je da u granicama svojih mogućnosti obezbedi sebi prihode za izdržavanje, dok je tuženi svojim postupcima u tome onemogućavao. Kako su na strani tužilje ispunjeni uslovi za supružničko izdržavanje iz člana 151.stav 1 i 3 Porodičnog zakona, tužbeni zahtev je pravilno usvojen i to za period od pet godina, shodno 163.stav 2 tog zakona.
Cenjeni su i ostali navodi revizije kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje i primena materijalnog prava, ali ovaj sud nalazi da su isti neosnovani i da ne utiču na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić