
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2743/2024
03.07.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Karapandžić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Osnovno javno tužilaštvo u Kraljevu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo - Odeljenje u Kraljevu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2845/23 od 02. novembra 2023. godine, u sednici održanoj 03.07.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2845/23 od 02. novembra 2023. godine u usvajajućem delu izreke.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2845/23 od 02. novembra 2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Višeg suda u Kraljevu P 29/22 od 31. maja 2023. godine. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i tužena obavezana da tužiocu isplati 6.416.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 14. juna 2019. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu na dosuđeni iznos glavnice od 6.416.000,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu za period od 17. marta 2013. godine do 13. juna 2019. godine kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi parnične troškove od 746.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u delu kojim je obavezana na isplatu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pravnosnažnu presudu u pobijanom delu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11 ... 10/23) i utvrdio da je revizija neosnovana.
U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, ovlašćena službena lica Ministarstva unutrašnjih poslova RS su na kontrolnom punktu PS Raška od tužioca 16. marta 2013. godine uz potvrdu oduzela novac, u ukupnom iznosu od 6.416.000,00 dinara, mada je tužilac posedovao potvrdu i pečat pravnog lica, čiji je pazar nosio radi uplate u banku. Po nalogu ovlašćenog javnog tužioca novac je uplaćen u depozit tužilaštva, a potom na depozitni račun pri Narodnoj banci Srbije, gde se aktuelno nalazi. Javno tužilaštvo protiv tužioca nije pokrenulo krivični postupak, niti je pokrenut drugi postupak u javnom interesu u vezi osnova sumnje da je tužilac izvršio nedozvoljenu radnju u vreme oduzimanja novca.
S obzirom na utvrđenu činjenicu da je tužiocu oduzet novac koji je predstavljao pazar pravnog lica, a da odredba člana 18. stav 2. Zakona o privrednim društvima zabranjuje mešanje imovine dva različita pravna subjekta, prvostepeni sud nalazi da tužilac nije aktivno legitimisan da od tužene zahteva vraćanje oduzetog iznosa u smislu odredbi čl.154. i 172. ZOO. Osim toga, pošto na tuženu nije prešao neki deo tužiočeve imovine, nema uslova za usvajanje zahteva ni po pravilima o sticanju bez osnova iz člana 210. ZOO.
Drugostepeni sud ne prihvata kao pravilnu primenu materijalnog prava na kojoj je prvostepeni sud zasnovao presudu. Po stanovištu tog suda, u konkretnom slučaju se imaju primeniti odredbe članova 82. stav 1. i 86. Zakonika o krivičnom postupku, koji je važio u vreme oduzimanja novca („Sl. list SRJ“, br.70/01 ... „Sl. glasnik RS“, br.76/10). Po ovim odredbama, predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno se oduzimaju i predaju na čuvanje sudu ili se na drugi način obezbeđuje njihovo čuvanje, a vratiće se vlasniku, odnosno držaocu ako postupak bude obustavljen, a ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje (član 512). Pošto odredbe merodavnog, specijalnog zakona ne prave razliku između vlasnika i držaoca oduzetih predmeta, a u potvrdi o privremeno oduzetim predmetima od 16. marta 2013. godine je navedeno da je novac oduzet od tužioca, sledi da je tužilac aktivno legitimisan da kao držalac traži vraćanje, pošto po krivičnoj prijavi protiv tužioca nije vođen, odnosno pokrenut bilo kakav postupak. Po oceni tog suda tužiocu na osnovu odredbi članova 210. stav 2. i 214. ZOO, osim glavnice pripada i zakonska zatezna kamata od vremena podnošenja tužbe pa do isplate.
Po oceni Vrhovnog suda, pravilno je drugostepeni sud, sa polazištem na odredbe Zakonika o krivičnom postupku primenio merodavno materijalno pravo kada je delimično usvojio postavljeni tužbeni zahtev.
Tuženi u toku postupka nije tvrdio, niti u reviziji tvrdi da postoji pravni osnov koji bi opravdavao zadržavanje oduzetog novca od tužioca. Navodima revizije tuženi podržava pravilnost pravnog stanovišta prvostepenog suda, po kome tužilac nije aktivno legitimisan da traži vraćanje novca.
Pošto nema sumnje da je sporni iznos bio u državini tužioca u vreme kada mu je uz potvrdu oduzet od nadležnog državnog organa, a po odredbama Zakonika o krivičnom postupku, kao specijalnog zakona, privremeno oduzeti predmeti se vraćaju kako vlasniku, tako i držaocu stvari, pravilno je drugostepeni sud pobijanu presudu zasnovao na odredbama članova 210. stav 2. i 214. ZOO. Po ovim odredbama obaveza vraćanja postoji kada se nešto primi s obzirom na osnov koji se nije ostvario ili je kasnije otpao, a prilikom vraćanja stečenog bez osnova savesni sticalac plaća i zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja zahteva, kako je to pobijanom presudom i odlučeno.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Vesna Subić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
