
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2829/2020
15.07.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Popović i Jasminke Stanojević, članova veća, u parnici tužilje AA iz sela ..., opština ..., čiji je punomoćnik Damir Muminović, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Sokobanja, čiji je zastupnik Pravobranilac Opštine Sokobanja, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 455/19 od 14.02.2020. godine, u sednici veća održanoj 15.07.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 455/19 od 14.02.2020. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 455/19 od 14.02.2020. godine
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Aleksincu, Sudska jedinica u Sokobanji P 465/2018 od 20.11.2018. godine, delimično je usvojen tužbeni zahtev, pa je obavezana tužena Opština Sokobanja da tužilji AA na ime naknade štete nastale usled ujeda psa nepoznatog vlasnika, isplati naknade zbog pretpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha u iznosu od po 50.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do isplate, a odbijen je kao neosnovan zahtev za isplatu iznosa od još po 10.000,00 dinara za ove vidove štete, sa traženom kamatom. Obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove postupka u iznosu od 62.600,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Nišu Gž 455/19 od 14.02.2020. godine, preinačena je navedena prvostepena presuda, tako da je odlučeno da se obavezuje tužena Opština Sokobanja da tužilji AA na ime naknade štete isplati za pretpljene fizičke bolove iznos od 35.000,00 dinara i za pretrpljeni strah iznos od 35.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 20.11.2018. godine do isplate, a u preostalom je tužbeni zahtev kao neosnovan odbijen, i to za isplatu iznosa preko dosuđenih po 35.000,00 dinara do traženih po 60.000,00 za ove vidove štete. Obavezana je tužena da tužilji isplati naknadu troškova prvostepenog postupka u iznosu od 53.900,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate. Obavezana je tužilja da tuženoj isplati naknadu troškova drugostepenog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava. Navodi revizije o neujednačenoj sudskoj praksi pred drugostepenim sudom i navodi da je pobijanom odlukom tužilja dovedena u neravnopravan položaj, predstavljaju u suštini predlog da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP. Uz reviziju su priložene presude iz drugih parnica, kojima je drugim tužiocima dosuđena takođe naknada štete zbog ujeda psa lutalice, ali u iznosima višim od iznosa naknada određenih tužilji pravnosnažnom presudom donetoj u ovoj parnici.
Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14) posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Ispitujući ispunjenost uslova za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije, Vrhovni kasacioni sud je u vidu imao da se stavljeni predlog odnosi isključivo na visinu naknade nematerijalne štete, sadržinu tražene sudske zaštite, odluke nižestepenih sudova donete primenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, kao i razloge na kojima su zasnovane, pa je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1 ZPP.
U konkretnom slučaju, pravnosnažno je odlučeno o isplati naknade nematerijalne štete tužilji kao oštećenoj koju je napao i ugrizao pas lutalica, na javnoj površini. Naknada je dosuđena za individualna trpljenja tužilje, po vidovima štete koja je njoj prouzrokovana pod utvrđenim okolnostima. Revizijsko pozivanje na odluke o dosudama viših naknada, ne može biti prihvaćeno kao potkrepljenje teze o postojanju neujednačene sudske prakse, imajući pre svega u vidu da se te odluke odnose na drugačije činjenično stanje od utvrđenog u ovom postupku.
Visina novčane naknade nematerijalne štete zavisi od utvrđenih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Isti uzrok štete (ugriz psa lutalice), ne znači da su i okolnosti nastanka štetnog događaja istovetne, kao ni posledice koje su proizišle. Okolnosti su bitno drugačije kod višestrukih ugriza od strane jednog, dva ili više pasa, u odnosu na činjeničnu situciju napada jednog psa i jednog nanetog ugriza. Za određivanje naknade, značaj uživaju objektivne i subjektivne okolnosti. U obzir se uzima intenzitet trpljenja svake ličnosti ponaosob. Novčana naknada nematerijalne štete se individualizuje. Naknada se po visini određuje tako da posluži kao odgovarajuća novčana satisfakcija, a ne pogoduje ciljevima nespojivim sa njenom svrhom (svrhom pravičnog zadovoljenja). Izneto o sudskoj praksi u pogledu primene člana 200 Zakona o obligacionim odnosima, ne daje osnova shvatanju revidentkinje o potrebi ujednačavanja sudske prakse u odnosu na visinu naknada štete prouzrokovane ujedom psa lutalice. Visina naknade nematerijalne štete ne može biti određena linearno, iz razloga koji su izneti kao stavovi zastupljeni u sudskoj praksi.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu ujednačavanja sudske prakse. U obrazloženju pobijane presude izneti su pravni razlozi na kojima je zasnovana u odgovarajućoj primeni materijalnog prava, tako da ne postoji ni potreba za novim tumačenjem prava. Iz navoda revizije ne proizilazi da postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana.
Imajući u vidu izneto, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP i odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da su sporovi male vrednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Članom 479. stav 6. ZPP, propisano je da u postupcima u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena. Zbog isključenja prava na reviziji u sporovima male vrednosti ne primenjuje se član 403. stav 2. ZPP, tako da preinačenje prvostepene presude od strane drugostepenog suda nema uticaja na dozvoljenost revizije u postupcima o sporovima male vrednosti.
U konkretnom slučaju, tužba radi isplate podneta je 25.05.2018. godine, vrednost predmeta spora iznosi 120.000,00 dinara, radi se o sporu male vrednosti, te revizija tužilje nije dozvoljena prema članu 479. stav 6. ZPP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Božidar Vujičić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić