Rev 2833/2021 3.1.2.8.3; naknada materijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2833/2021
20.01.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Slavica Janković advokat iz ..., protiv tuženog Grada Valjeva, koga zastupa ZP Grada Valjeva i Opština Ljig, Mionica, Osečina i Lajkovac, radi naknade za oduzeto zemljište, odlučujući o reviziji tuženog koja je izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3723/19 od 23.12.2020. godine, u sednici veća održanoj 20.01.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3723/19 od 23.12.2020. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Valjevu P 630/18 od 25.02.2019. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu isplati na ime naknade za nepokretnosti iz kojih je tužilac deposediran izgradnjom ulica ... i ..., na kp. .. u površini od 0.14,70 ha, KO Valjevo i kp. .. u površini od 0.09,08 ha, KO Valjevo, isplati tužiocu 5.078.198,07 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.02.2019. godine pa do konačne isplate, u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 380.741,00 dinar sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.02.2019. godine do konačne isplate, u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude pod pretnjom izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3723/19 od 23.12.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Valjevu P 630/18 od 25.02.2019. godine u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu drugom izreke presude Osnovnog suda u Valjevu P 630/18 od 25.02.2019. godine, tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 380.741,00 dinar sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastupanja uslova za izvršenje odluke, pa do konačne isplate, u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je u delu razlike u kamati, od presuđenja 25.02.2019. godine pa do nastupanja uslova za izvršenje odluke, zahtev odbijen kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. ZPP.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju.

O reviziji nije odlučivano na osnovu člana 404. ZPP (posebna revizija) obzirom da je revizija, saglasno odredbi član 403. stav 3. ZPP, dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan dan podnošenja tužbe, kao u konkretnom slučaju.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu odredbe člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je vlasnik katastarskih parcela broj .. i .. KO Valjevo, ukupne površine od 0.23,78 ha, upisane u LN broj .. KO Valjevo. Veštačenjem je utvrđeno da je katastarska parcela .. po kulturi pašnjak I klase, a na licu mesta predstavlja ulicu ... i nalazi se u građevinskom području Grada Valjeva. Ova parcela je asfaltirana središnim delom sa trotoarima sa obe strane koji nisu asfaltirani, preko parcele je postavljena infrastruktura, voda, kanalizacija, elektro i PTT stubovi. Katastarska parcela .. je po kulturi pašnjak I klase i predstavlja ulicu ... ,koja se nalazi u građevinskom području Grada Valjeva. Južni deo parcele presvučen je asfaltom širine 3 metara u dužini od 40 metara, dok je ostali deo parcele posut kamenim agregatom. Preko parcele postavljena je vodovodna mreža, struja i telefon. Obe parcele su formirane na osnovu izmene i dopune DUP-a dela MZ Novo naselje i dela MZ Gornja Grabovica u Valjevu. Tržišna vrednost predmetnih parcela na dan presuđenja, po nalazu veštaka, iznosi 5.078.198,07 dinara.

Pravilno su nižestepeni sud primenili materijalno pravo, kada su usvojili tužbeni zahtev.

Prema članu 58. stav 2. Ustava Republike Srbije, do dozvoljenog oduzimanja prava svojine, koje ne predstava povredu prava imovine može doći pod kumulativno ispunjenim uslovima: da je učinjeno u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona i da je učinjeno uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne.

Odredbom člana 2. stav 1. tačka 6. Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“, broj 72/09), propisano je da je površina javne namene prostor određen planskim dokumentom za uređenje ili izgradnju objekata javne namene ili javnih površina, za koje je predviđeno utvrđivanje javnog interesa u skladu sa posebnim zakonom (ulice, trgovi, parkovi i dr.).

Odredbom člana 10. stav 2. Zakona o javnoj svojini („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 95/18), pored ostalog, propisano je da se dobrima u opštoj upotrebi u javnoj svojini, u smislu tog zakona, smatraju one stvari koje su zbog svoje prirode namenjene korišćenju svih i koje su kao takve određene zakonom – javni putevi, javne pruge, most i tunel na javnom putu, pruzi ili ulici, ulice, trgovi, javni parkovi, granični prelazi i drugo (stav 2)., da svako ima pravo da dobro u opštoj upotrebi koristi na način koji je radi ostvarivanja te namene propisan zakonom, odnosno odlukom organa ili pravnog lica kome su ta dobra data na upljavljanje (stav 5.), da je dobro u opštoj upotrebi u svojini Republike Srbije, izuzev puteva drugog reda, koji su u svojini autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalaze, kao i izuzev nekategorisanih puteva, opštinskih puteva i ulica (koji nisu deo autoputa ili državnog puta prvog i drugog reda), trgova i javnih površina koje su u svojini jedinice lokalne samouprave, na čijoj se teritoriji nalaze (stav 10).

Zemljište koje je predmet spora se, na osnovu izmene i dopune DUP-a dela MZ Novo naselje i dela MZ Gornja Grabovica u Valjevu, nalazi unutar granica građevinskog područja sa planiranom namenom za saobraćajnicu i u naravi predstavlja ulice ... i ... . Zbog toga su te parcele, saglasno napred citiranim odredbama Zakona o javnoj svojini, postale dobro u opštoj upotrebi u javnoj svojini tuženog kao jedinice lokalne samouprave koje, kao ulice svako ima pravo da koristi na način koji je radi ostvarivanja te namene propisan zakonom i podzakonskim aktima. Na taj način izvršena je „faktička eksproprijacija“ koja nastaje kada se na zemljištu grade putevi, infrastrukturni i drugi objekti u javnom interesu, iako ne postoji rešenje o eksproprijaciji odnosno izuzimanju zemljišta. Tužilac je faktički lišen prava svojine sa svim atributima iz člana 3. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa i nije dužan da trpi štetne posledice zato što nadležni organ nije sproveo upravni postupak i doneo rešenje o eksproprijaciji (izuzimanju iz poseda), koje bi bilo osnov za isplatu novčane naknade.

Tuženi je obveznik isplate naknade jer se zemljište, koje je u katastru nepokretnosti i dalje upisano kao svojina tužioca, koristi kao ulica ... i ulica ... – dobro u opštoj upotrebi u javnoj svojini, na kome tuženi ima pravo svojine u skladu sa članom 10. stav 10. Zakona o javnoj svojini. Visina naknade koja tužiocu pripada na osnovu člana 1. Protokola uz Evropsku konvenciju i na osnovu člana 58. Ustava Republike Srbije određena veštačenjem. Imajući u vidu izloženo, nisu od uticaja navodi u reviziji tuženog da je tužiočev pravni prethodnik vlasnicima novoformiranih parcela prilikom prodaje ostavio ovaj deo parcele kako bi im obezbedio prolaz i ulaz u iste, čime je sam sebi suzio pravo svojine na navedenoj parceli, a asfaltiranje ulice ... učinjeno je sredstvima građana i MZ, a ne grada i ne predstavlja radnju koja je učinjena u cilju deposediranja tužioca sa navedene katastarske parcele. Međutim, izmenama i dopunama DUP-a dela MZ Novo naseljenje i dela MZ Gornja Grabovica parcele koje su predmet spora nalaze se unutar granica plana i unutar granice građevinskog područja i planirana namenjene za ulice ... i ..., što upravo ukazuje na obavezu tuženog da tužiocu naknadi štetu na ime izuzetog zemljišta.

Nisu osnovani navodi u reviziji tuženog da procena vrednosti zemljišta koje je predmet spora nije adekvatno izvršena (na osnovu podataka Agencije za promet nepokretnosti), obzirom da je odredbom člana 42. stav 1. Zakona o eksproprijaciji propisano da se naknada za eksproprisano poljoprivredno zemljište i građevinsko zemljište određuje u novcu prema tržišnoj ceni takvog zemljišta ako zakonom nije drugačije propisano. Sudski veštak u svom izveštaju je sagledao mnoge faktore koji određuju tržišnu vrednost zemljišta, kako je to navedeno u pismenom nalazu i prilikom usmenog izjašnjenja sudskog veštaka, i tako odredio visinu tržišne vrednosti katastarskih parcela koje su predmet spora.

Neosnovano je pozivanje u reviziji na drugačije odluke Apelacionog suda u Beogradu, Apelacionog suda u Novom Sadu i Vrhovnog kasacionog suda, kojim su odbijeni tužbeni zahtevi tužilaca kojima je tražena naknada na ime faktički izuzete nepokretnosti, obzirom da odluka u sporovima za naknadu štete kod faktičke eksproprijacije zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja.

Sa iznetih razloga, saglasno odredbi člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Pravilna je odluka o troškovima parničnog postupka, jer je doneta na osnovu odredbe člana 153. i 154. ZPP.

Odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova po reviziji, obzirom da isti nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić