Rev 2847/2020 3.1.2.4.2; ništavi ugovori

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2847/2020
17.03.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Dragane Boljević i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Jovica Šoškić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i VV iz ..., čiji je punomoćnik Bratislav Stanić, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4464/2018 od 16.09.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 17.03.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 4464/2018 od 16.09.2019. godine i predmet VRAĆA istom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 11763/17 od 19.02.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je traženo da se utvrdi da je tužilja vlasnik ½ stana – nepokretnosti – četvorosobnom stanu, drugi ulaz iz dvorišta, tavan površine 102 m2 u ulici ... broj .. na KP .. KO Stari Grad, po osnovu bračne tekovine, kao neosnovan; stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je ugovor o poklonu Ov. br. I/1 2945/00 zaključen dana 06.10.2000. godine između prvotuženog BB i drugotužene VV ništav i ne proizvodi pravno dejstvo, što su tuženi dužni priznati i trpeti, kao neosnovan; stavom trećim, odbijen je zahtev punomoćnika tužilje da prvotuženi i drugotužena tužilji solidarno naknade troškove parničnog postupka u novčanom iznosu od 266.250,00 dinara; stavom četvrtim izreke, obavezana je tužilja da prvotuženom BB i drugotuženoj VV isplati iznos od 429.000,00 dinara na ime troškova postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4464/2018 od 16.09.2019. godine, ukinuta je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 11763/17 od 19.02.2018. godine i odlučeno: delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje i utvrđeno da je ugovor o poklonu overen pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu pod I/1 Ov. br. 2945/00 dana 06.10.2000. godine, zaključen između tuženih AA i VV delimično ništav i ne proizvodi pravno dejstvo sa ½ dela, što tu tuženi AA i VV dužni priznati i trpeti, dok se u preostalom delu za traženo utvrđenje ništavosti navedenog ugovora u celosti tužbeni zahtev tužilje odbija kao neosnovan; svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi su blagovremeno izjavili reviziju iz svih zakonom propisanih razloga.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11...55/14) Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tuženih osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju na glavnoj raspravi pred drugostepenim sudom, tužilja i tuženi BB zaključili su brak ...1980. godine iz kog braka imaju sina rođenog ...1981. godine. Brak između njih razveden je pravnosnažnom presudom Okružnog suda u Beogradu P 446/84 od 21.09.1984. godine, a njihov tada maloletni sin poveren je na negu, čuvanje i vaspitanje majci ovde tužilji, a ovde tuženi BB je obavezan da doprinosi izdržavanju sina počev od 24.01.1984. godine pa ubuduće iznosom od po 6.000,00 dinara mesečno i ovde tužilju (supružničko izdržavanje) sa iznosom od po 12.000,00 dinara mesečno počev od 24.01.1984. godine, najkasnije do 24.01.1985. godine. Tokom trajanja braka tužilje i tuženog BB, sporazumom o adaptaciji od 05.07.1982. godine zaključenog između Udruženja radnika estradne delatnosti SR Srbije i BB, učesnici sporazuma su se saglasili da stambeno pitanje BB reše adaptacijom tavanskog prostora u stan površine 101,68 m2 u ulici ... broj .. – tavanski prostor desno, s tim što je konstatovano da Udruženje radnika estradne delatnosti SR Srbije nema sredstva za izvršenje navedene adaptacije, pa su učesnici sporazuma saglasni da BB sa svojim ličnim sredstvima pribavi potrebnu investiciono-tehničku dokumentaciju i u celosti izvrši navedenu adaptaciju. Rešenjem Opštinskog komiteta za komunalno-stambene i građevinske poslove Opštine Stari Grad IV-02/4 br. 351-541/82 od 28.12.1982. godine odobreno je SIZ-u stanovanje iz Beograda da može izvršiti rekonstrukciju tavana u dvorišnom objektu u ulici ... broj .. u Beogradu, radi izgradnje stana „A“ površine 101,68 m2, strukture kako je dalje navedeno, pri čemu se radovi imaju izvesti u svemu prema projektu, koji čini sastavni deo rešenja, a predračunska vrednost radova iznosi 1.622.822,30 dinara. Prema obrazloženju rešenja u sprovedenom postupku je utvrđeno da je SIZ stanovanje Opštine Stari Grad dodelio u dvorišnom objektu tavanski prostor za izgradnju stana Udruženju radnika estradne delatnosti SR Srbije, koje je svojim rešenjem br. .. od 05.07.1982. godine dalo na korišćenje zajedničke prostorije radi adaptacije BB radi pretvaranja u stambeni prostor, kao i da je iz akta „Jugobanke“ od 27.12.1982. godine BB odobren kredit od 1.556.000,00 dinara za rekonstrukciju pretvaranje tavanskog prostora u stan. Prema stranačkom iskazu tužilje tavanski prostor u ... ulici dodeljen je njenom bivšem suprugu, njoj i njihovom sinu, kao članovima domaćinstva i oni su taj prostor adaptirali, s tim što je prostor bio završen 1983. godine, nakon čega su između njih krenule razmirice, a razveli su se 1984. godine. Tužilja je bila zaposlena u piceriji, na kojoj je njen bivši suprug bio zakupac i po osnovu prihoda koje su ostvarivali podigli su kredit za adaptaciju tog prostora. Prema stranačkom iskazu tuženog BB njihova zajenica života prestala je nakon rođenja deteta, a on nema saznanja zbog čega u rešenju kojim se dodeljuje prostor u ... ulici je navedeno da isti dobija i za suprugu i dete, da tužilja nikada nije provela noć u tom stanu, da je on započeo adaptaciju prostora, ali je gradnja obustavljena, nakon čega je njegova majka pokušavala da reguliše pitanje da se spreči rušenje i u čemu je uspela, nakon čega je on podigao kredit koji je isplatio odjednom, jer su ga pritiskali žiranti koji su dobijali opomene, a u to vreme imao je dosta novca kao i kasnije, kupio je kuću u ..., s tim što je njegova karijera još 1980. godine bila uspešna. Pravnosnažnom presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P 1957/87 od 16.10.1989. godine usvojen je tužbeni zahtev i obavezan tuženi BB da tužilji omogući useljenje u stan u potkrovlju zgrade u ul. ... broj .. uz predaju ključeva od ulaznih vrata, odnosno da trpi da tužilja može na teret i trošak tuženog sama napraviti ključeve od ulaznih vrata stana. Prema uverenju Opštinske uprave – Odeljenja za komunalne i građevinske poslove GO Stari Grad od 08.04.2003. godine, Opštinski komitet za komunalne i građevinske poslove Opštine Stari Grad u Beogradu rešenjem od 28.12.1982. godine je odobrio SIZ-u stanovanje u ulici ... broj .. rekonstrukciju tavana u dvorišnom objektu u ul. ... broj .. radi izgradnje stana „A“ površine 101,68 m2, a rešenjem od 12.01.1999. godine izvršena je izmena navedenog rešenja od 28.12.1982. godine u delu koji se odnosi na investitora, tako da umesto SIZ-a stanovanja ... broj .., stoji BB iz ..., ulica ... broj .., a rešenjem od 23.03.1998. godine BB je odobreno korišćenje izvedenih radova kojim je formiran četvorosoban stan površine 101,68 m2. Ugovorom o poklonu nepokretnosti overenim pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu Ov. I/1 br. 2945/00 od 06.10.2000. godine, tuženi BB je poklonio tuženoj VV navedeni stan, a prema uverenju Centra za katastar nepokretnosti Beograd od 21.07.2008. godine, rešenjem RGZ od 07.10.2003. godine na zgradi, ulica ... broj .. izvršen je upis novoformiranog četvorosobnog stana bb površine 101,68 m2 na kojim je izvršena uknjižba prava svojine u korist ovde tužene VV, a prema izvodu iz LN od 02.06.2008. godine tužena VV upisana je kao vlasnik navedenog stana. Tužena VV je navedeni stan ugovorom o kupoprodaji nepokretnosti koji je overen pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu pod I Ov. 14093/03 dana 09.10.2003. godine navedeni stan prodala kupcu GG. Tužilja tvrdi da predmetni stan predstavlja bračnu tekovinu njenu i tuženog BB i da jedina pobuda tuženog BB kao poklonodavca bila da je onemogući da dobije svoj deo zajedničke imovine, te je predložila da sud kao prethodno pitanje reši postojanje njene bračne tekovine.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni sud je, nakon glavne rasprave održane pred tim sudom zaključio da je tokom trajanja bračne zajednice između tužilje i tuženog BB dobijen na korišćenje i adaptiran tavanski prostor u predmetni stan i da isti ulazi u režim zajedničke imovine stečene u toku trajanja bračne zajednice sa po ½ shodno odredbi člana 171. i 180. Porodičnog zakona, što predstavlja prethodno pitanje za odluku o tužbenom zahtevu tužilje u ovoj parnici, pa je odlučio kao u izreci pobijane presude.

Takav zaključak i pravni stav drugostepenog suda Vrhovni kasacioni sud ne prihvata. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda osnovani su revizijski navodi tuženih da je zbog pogrešne primene materijalnog prava od strane drugostepenog suda činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Odredbom člana 171. Porodičnog zakona propisano je da imovina koju su supružnici stekli radom u toku trajanja zajednice života u braku predstavlja njihovu zajedničku imovinu (stav 1.); supružnici mogu bračnim ugovorom drugačije urediti svoje imovinske odnose (stav 2.).

Iz spisa predmeta proizilazi da je u momentu razvoda braka tužilje i tuženog BB postojao predmetni stan, ali nije utvrđen pravni status istog. Drugostepeni sud nije cenio izvedeni pisani dokaz – uverenje RS RGZ Centra za katastar nepokretnosti Beograd od 21.07.2008. godine u kome je navedeno da je rešenjem RGZ od 07.10.2003. godine izvršen upis predmetnog novoformiranog četvorosobnog stana BB površine 101,68 m2 na VV iz ... sa udelom 1/1, na osnovu priloženih dokaza o promeni, sa napomenom da se BB (ovde tuženi) ne nalazi u njihovoj bazi kao nosilac prava na predmetnoj nepokretnosti. Osim navedenog, kod nesporno utvrđene činjenice da tužilja od razvoda braka – 29.01.1984. godine nije podnela tužbu za utvrđenje svog udela u sticanju zajedničke imovine (bračne tekovine), nije utvrđeno ni kako je okončana parnica P 3040/87 u kojoj je BB tražio utvrđenje suvlasničkog udela sa 4/5 na predmetnom stanu, a nije na pravilan način utvrđen ni udeo tužilje u zajednički stečenoj imovini. Naime, da bi se pravilno utvrdio udeo tužilje u zajednički stečenoj nepokretnoj imovini (na predmetnom stanu) mora se kao osnovno utvrditi koliko su iznosili troškovi adaptacije predmetnog stana (ne samo predračunska vrednost radova), vrednost ugrađenog materijala i radne snage i sa kojim udelom su parnične stranke učestvovale u tim troškovima. Kao učešće u sticanju te imovine uzima se lični rad u adaptaciji predmetnog stana, prihodi koje su stranke unele u domaćinstvo, a koji su utrošeni za nabavku materijala i plaćanje radne tuđe snage, materijalna baza, kao i sve ostale aktivnosti u vođenju domaćih poslova koji su bili od uticaja na sticanje imovine. Teret dokazivanja ovih činjenica je na tužilji, shodno članu 231. stav 2. ZPP, tim pre što je u postupku utvrđeno da je tužilja u vreme zaključenja braka bila student, a iz radne knjižice iste proizilazi da je radni odnos prvi put zasnovala 26.01.1983. godine i da je u toku trajanja bračne zajednice bila zaposlena ukupno 6 meseci i 5 dana (do 01.08.1983. godine), te da je presudom o razvodu braka P 446/84 od 21.09.1984. godine tuženi BB obavezan i na supružničko izdržavanje tužilje iznosom od po 12.000,00 dinara mesečno, te da tuženi BB tvrdi da je on svojim sopstvenim sredstvima izvršio adaptaciju predmetnog stana.

Kako od utvrđenja navedenih činjenica za odluku o prethodnom pitanju, da li predmetni stan predstavlja zajedničku imovinu tužilje i prvotuženog u smislu člana 171. Porodičnog zakona, zavisi i odluka o pravilnoj primeni materijalnog prava u odnosu na tužbeni zahtev tužilje za utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora o poklonu, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega je pobijana drugostepena presuda morala biti ukinuta.

U ponovnom postupu drugostepeni sud će otkloniti ukazane nepravilnosti, upotpuniće činjenično stanje, nakon čega će doneti pravilnu i zakonitu odlluku pravilnom primenom materijalnog prava, vodeći računa i o ostalim revizijskim navodima.

Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka, jer ista zavisi od konačnog ishoda parnice.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci rešenja primenom odredbe člana 416. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija,

Marina Milanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić