Rev 293/2025 3.19.1.26.1.4; 3.19.1.11

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 293/2025
23.01.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš, Tatjane Matković Stefanović, Tatjane Đurica i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB i VV, svi iz ..., čiji je punomoćnik Marija Marinković, advokat u ..., protiv tuženog GG iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Mladenović, advokat u ..., radi smetanja poseda, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u rešenju Višeg suda u Leskovcu Gž 3442/23 od 07.08.2024. godine, u sednici održanoj dana 23.01.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom i četvrtom izreke rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž 3442/23 od 07.08.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom i četvrtom izreke rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž 3442/23 od 07.08.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Leskovcu P 391/23 od 18.09.2023. godine, u stavu prvom izreke, utvrđeno je da je tuženi dana 22.01.2023. godine smetao tužioce u mirnoj i faktičkoj državini poseda na način naveden u izreci prvostepene presude. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se naloži tuženom da odmah po prijemu rešenja uspostavi ranije stanje na način naveden u izreci prvostepene presude i tako omogući tužiocima nesmetano korišćenje kapije, dvorišta, kuće i pokretnih stvari koje se tamo nalaze. Stavom trećim izreke, zabranjeno je tuženom da na ovaj ili sličan način ubuduće smeta tužioce u posedu odnosno u mirnom korišćenju kuće koja se nalazi u selu ... na kp br. ..., potes selo kućni plac KO ..., i pokretne stvari koje se tamo nalaze. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 472.145,20 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Rešenjem Višeg suda u Leskovcu Gž 3442/23 od 07.08.2024. godine, u stavu prvom izreke, odbijena je kao neosnovana žalba punomoćnika tuženog i prvostepeno rešenje potvrđeno u stavu 1. i 3. izreke, dok je stavom drugim izreke, rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu četvrtom izreke prvostepenog rešenja, preinačeno i obavezan tuženi da tužiocima solidarno naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 256.635,00 dinara. Stavom trećim izreke, konstatovano je da rešenje u stavu drugom izreke ostaje neizmenjeno. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova drugostepenog postpuka kao neosnovan.

Protiv pravnosnažnog rešenja o troškovima postupka koje je sadržano u stavu drugom i četvrtom izreke rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž 3442/23 od 07.08.2024. godine, tužioci su izjavili reviziju, pozivom na član 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema članu 404. stavu 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava, a prema stavu 2. istog člana ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije ocenjuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Postupajući po osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji. Troškovi postupka koji ne čine glavni zahtev predstavljaju sporedno potraživanje i različiti su za svaki slučaj posebno, pa ne mogu biti predmet ocene prava na izjavljivanje revizije u smislu ujednačavanja sudske prakse. Stoga nema potrebe za novim tumačenjem prava, za razmatranjem pravnih pitanju u interesu ravnopravnosti građana i od opšteg interesa, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse.

Na osnovu iznetog, Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stava 1. ZPP i odlučio kao u prvom stavu izreke rešenja.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stava 2. tačke 5) u vezi člana 420. ZPP. Prema odredbi člana 420. stav 1. ZPP, stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, s tim da protiv takvog rešenja revizija nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude (stav 2.). Rešenjem o troškovima postupka ne okončava se postupak. To rešenje ne spada ni u rešenja protiv kojih je uvek dozvoljena revizija, određenih u članu 420 stav 3-5 ZPP. Stoga revizija nije dozvoljena.

Na osnovu izloženog, Vrhovni sud je primenom člana 413. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku doneo odluku u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branko Stanić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković