
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3001/2020
23.07.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužioca Akcionarskog društva za osiguranje „Generali osiguranje Srbija“, iz Beograda, čiji je punomoćnik Dejan Vuković, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Bogdanović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kraljevu Gž 19/20 od 24.03.2020. godine, na sednici održanoj 23.07.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca, izjavljena protiv presude Višeg suda u Kraljevu Gž 19/20 od 24.03.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Osnovni sud u Kraljevu, presudom P 2392/2016 od 10.04.2019. godine, usvojio je tužbeni zahtev tužioca, tako što je obavezao tuženog da isplati tužiocu iznos od 244.318,81 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na određene novčane iznose (sve bliže određeno u stavu prvom izreke). Obavezao je tuženog da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 241.948,00 dinara (stav drugi izreke).
Viši sud u Kraljevu, presudom Gž 19/20 od 24.03.2020. godine, preinačio je presudu Osnovnog suda u Kraljevu P 2392/16 od 10.04.2019. godine u stavu prvom izreke, tako što je obavezao tuženog da isplati tužiocu iznos od 122.159,40 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na određene novčane iznose (sve bliže određeno u stavu prvom izreke). Odbio je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu preko iznosa dosuđenog stavom prvim izreke, plati iznos od 122.159,40 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na određene novčane iznose (sve bliže određeno u stavu drugom izreke). Obavezao je tuženog da naknadi tužiocu troškove postupka u iznosu od 48.886,00 dinara (stav treći izreke).
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije u granicama svojih ovlašćenja na osnovu odredbe člana 413. a u vezi odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11, 49/13 – US, 74/13 – US, 55/14, 87/18 i 18/20), i utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.
Tužba je podneta 25.11.2016. godine. U uvodu prvostepene presude je navedena vrednost predmeta spora u iznosu od 244.318,81 dinara, koji iznos tužilac potražuje od tuženog.
Kako se radi o tužbenom zahtevu koji se odnosi na novčano potraživanje, koje očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe u smislu odredbi člana 468. stav 1. i 2. ZPP, to se radi o postupku u sporu male vrednosti u smislu člana 468. ZPP, u kome protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija, na osnovu odredbe člana 479. stav 6. ZPP.
Kako je odredbom člana 467. ZPP propisano da, ako u odredbama ove glave nije drugačije propisano, u postupku o sporovima male vrednosti shodno se primenjuju ostale odredbe ovog zakona, to u ovom postupku nema ni mesta primeni odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, kojom je propisano da je revizija uvek dozvoljena, ako je drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka, s obzirom na to da se radi o sporu male vrednosti. S toga nisu od uticaja na drugačiju odluku ovoga suda navodi revizije, kojima se ukazuje na odredbu člana 403. stav 2. ZPP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. a u vezi odredbe člana 479. stav 6. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić