Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 162/23 od 08.06.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilje i tuženog i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom, drugom, trećem, četvrtom i šestom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužilje i tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi – protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja - protivtužena je podnela odgovor na reviziju.

Ispitujući pravilnost pobijane odluke u smislu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. Zakona o parničnom postupku (,,Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni sud je utvrdio da je revizija neosnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti. Ukazivanje tuženog na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, nije bilo predmet ocene ovog suda, budući da se radi o povredama koje se ne mogu smatrati revizijskim razlogom u smislu odredbe člana 407. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, u braku parničnih stranaka rođena je mal. VV ...2007. godine. Tuženi je otac četvoro dece i ima četiri unuka, po zanimanju je lekar specijalista ..., radi u svojoj privatnoj specijalističkoj ordinaciji, poseduje tri nepokretnosti (stana) u Beogradu. Tuženi sa mal. detetom ima redovne kontakte, a njegova mesečna zarada, prema potvrdi specijalističke lekarske ordinacije čiji je vlasnik, je oko 30.000,00 dinara. Majka je zaposlena kao lekar, specijalista ..., ostvaruje mesečnu zaradu oko 103.000,00 dinara, a kada ima dežurstva taj iznos može biti i veći, a zaposlena je i kao docent na ... fakultetu i dodatno se radno angažuje, tako da je njena prosečna zarada oko 200.000,00 dinara. Tužilja sa mal. ćerkom živi u iznajmljenom stanu. Prema nalazu i mišljenju Gradskog centra za socijalni rad Vračar od 08.04.2019. godine, oba roditelja su sposobna i motivisana da obezbede detetu potrebne uslove za dalji nesmetan razvoj, nema kontraindikacija za poveravanje mal. deteta, s tim da imajući u vidu pol i uzrast deteta, participaciju deteta i dosadašnji način života porodice i činjenicu da je dete u svakodnevnom životu pretežno bilo upućeno na majku, mišljenje organa starateljstva je da je u interesu mal. deteta da bude povereno majci na samostalno vršenje roditeljskog prava jer majka bolje diferencira roditeljsku od partnerske uloge i više je fokusirana na najbolji interes mal. deteta. Imajući u vidu odnose roditelja, potrebno je precizirati model viđanja deteta sa ocem, a cenjena je i izjava mal. deteta da želi da svakodnevno odlazi kod oca na sat, dva, s tim da je insistiranje na podeli vremena koje dete provodi sa roditeljima na jednake delove, više u skladu sa potrebama roditelja nego u interesu deteta, u čijem je interesu da se što pre urede porodični odnosi i da bude poverena majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, a da kontakti sa ocem budu regulisani preciznim modelom, s obzirom na to da detetu prija intenzivirani odnos sa ocem u odnosu na period kada su živeli zajedno i sve ukupne okolnosti predložen je model viđanja sa ocem, bliže naveden u nalazu. Prema nalazu i mišljenju Instituta za mentalno zdravlje, tužilja ne boluje ni od kakvog privremenog ili trajnog duševnog oboljenja, duševne poremećenosti, niti u nekom od stanja duševne zaostalosti, osoba je iznad prosečnih kognitivnih sposobnosti iz tzv. normalne populacije i njena struktura ličnosti odgovara emocionalnoj i inhibovanoj strukturi rigidnog ustrojstva sa pasivno zavisnim i anksioznim crtama, ali dobijeni rezultati ne ukazuju na prisustvo značajnijih psihijatrijsko-psiholoških problema, s tim što ima očuvanu roditeljsku spsobnost, posebno za vršenje roditeljskog prava i visoko je motivisana za vršenje roditeljskog prava, a u roditeljskoj ulozi ispoljava kapacitete da prepozna i ispunjava bazične razvojne i emocionalne potrebe mal. ćerke. Otac ne boluje ni od kakvog privremenog ili trajnog duševnog oboljenja, duševne poremećenosti niti je u nekom od stanja duševne zaostalosti, osoba je iznad prosečnih intelektualnih sposobnosti, a kod njega se zapaža ozlojeđen odnos prema svetu i tendencije slabljenja inhibitorne kontrole u ugrožavajućim situacijama, pokazuje narcističku strukturu ličnosti i depresivno prebojen afekat. Ima očuvanu roditeljsku sposobnost, sposoban je i visoko motivisan za vršenje roditeljskog prava, te oba roditelja pokazuju brižnost, zainteresovanost, posvećenost i angažovani su oko deteta u skladu sa vremenom koje provode sa njim i generalno imaju pozitivne vaspitne stavove i prepoznaju razvojne, vaspitne i obrazovne potrebe deteta. Mal. VV pokazuje topao i prisan odnos prema oba roditelja, izjašnjava se za dalji nastavak nepromenjenih ličnih odnosa sa njima, a tokom pregleda i opservacije ne uočavaju se elementi izloženosti nasilja u porodici. Osim toga, nikada nije utvrđen posesivan i previše autoritativan zaštitnički odnos tužilje prema detetu. Potrebe mal. deteta za školske i vanškolske aktivnosti pojedinačno navedene u obrazloženju pobijane odluke utvrđene su u iznosu od 97.615,00 dinara.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da je u najboljem interesu maloletnog deteta da bude povereno majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, uz uređen način održavanja ličnih odnosa sa ocem i obavezu oca da doprinosi izdržavanju maloletnog deteta mesečnim iznosom od 45.000,00 dinara.

Vrhovni sud nalazi da se revizijom tuženog neosnovano pobija drugostepena presuda zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Prema članu 3. stav 1. Konvencije o pravima deteta (Zakon o ratifikaciji konvencije Ujedinjenih nacija o pravima deteta „Službeni list SFRJ“ - Međunarodni ugovori broj 15/90 i „Službeni list SRJ“ – Međunarodni ugovori broj 4/96 i2/97) u svim aktivnostima koje se tiču dece od primarnog značaja su interesi deteta bez obzira na to da li ga sprovode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tela. Države članice se obavezuju da detetu obezbede takvu zaštitu i brigu koja je neophodna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i obaveze njegovih roditelja, zakonitih staratelja ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dete i preuzimaju u tom cilju sve potrebne zakonodavne i administrativne mere (stav 2.).

Ova obaveza preuzeta je članom 6. stav 1. Porodičnog zakona kojim je propisano da je svako dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje se tiču deteta. U sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava sud je uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta (član 266. navedenog zakona) i pre nego što donese odluku o zaštiti prava deteta ili o vršenju odnosno lišenju roditeljskog prava sud je dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima (član 270.).

Pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo i utvrdili najbolji interes maloletnog deteta odlučujući da majka samostalno vrši roditeljsko pravo, a da dete sa ocem održava redovne lične kontakte prema međusobnom sporazumu roditelja, prihvatajući stručno mišljenje organa starateljstva i mišljenje Instituta za mentalno zdravlje, koja mišljenja su data na osnovu aktuelne porodične situacije i porodičnih prilika parničnih stranaka. Suprotno navodima revizije, ovaj sud smatra da su prilikom donošenja odluke, nižestepeni sudovi pravilno procenili sve elemente najboljeg interesa maloletnog deteta, kao i sposobnost roditelja da zadovolje razvojne, vaspitne, emocionalne i obrazovne potrebe deteta utvrđene u smislu članova 6. i 266. stav 1. Porodičnog zakona. Naime, oba roditelja su motivisana za vršenje roditeljskog prava i u toj ulozi ispoljavaju kapacitete da prepoznaju i ispunjavaju razvojne i vaspitne potrebe deteta, ali za razliku od oca majka bolje diferencira roditeljsku od partnerske uloge i više je fokusirana na najbolji interes mal. deteta, pri čemu nije utvrđen posesivan i previše autoritativan zaštitnički odnos majke prema detetu. Osim toga, mal. VV živi sa majkom, a njena autentična želja je nastavak nepromenjenih ličnih odnosa sa roditeljima. Sledom navedenog, nisu osnovani navodi revizije kojima se ukazuje na sadržinu nalaza i mišljenja organa starateljstva i predlog da se dete poveri ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava, s obzirom da su nižestepeni sudovi prilikom odlučivanja, imajući u vidu mišljenje mal. deteta u situaciji kada je sposobno da iskaže svoje mišljenje o tome sa kojim roditeljem želi da živi, cenili i nalaz i stručno mišljenje nadležnog organa starateljstva i mišljenje Instituta za mentalno zdravlje.

Neosnovani su navodi revizije tuženog kojima pobija visinu obaveze izdržavanja. Naime, kada je poverilac izdržavanja maloletno dete, visina izdržavanja određuje se prema kriterijumima iz člana 160. i 162. stav 3. Porodičnog zakona, prema potrebama poverioca izdržavanja i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja, s tim da visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja. Primenjujući odredbu člana 160. stav 2. Porodičnog zakona, nižestepeni sudovi su utvrdili potrebe mal. deteta, te lične i imovinske prilike tužilje i tuženog, njihove sposobnosti da svojim radom doprinose izdržavanju mal.deta, pa su pravilno ocenili stvarne mogućnosti tuženog da doprinosi izdržavanju mal. VV. Kod pravilno utvrđenih potreba mal.deteta za školske i vanškolske aktivnosti, te da je tuženi vlasnik tri stana u Beogradu, da je potvrda o mesečnim primanjima tuženog kao lekara specijaliste u visini od 30.000,00 dinara izdata od strane lekarske ordinacije čiji vlasnik tuženi i potpisana od strane tuženog, te da tuženi pored maloletne ćerke nema obavezu da izdržava druga lica, a da imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja dopunskim radom može da obezbedi dodatne prihode, pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da je tuženi u mogućnosti da izdržavanju mal.deteta doprinosi dosuđenim iznosom. Osim toga, tuženi je dužan da obezbedi mal.detetu životni standard koji i sam uživa prema članu 162. stav 3. PZ. Stoga su navodi revizije tuženog kojima se ukazuje da je određeni novčani iznos previsoko odmeren, odnosno da ne odgovara ukupnim potrebama, kao ni ostalim okolnostima koje se pre svega tiču mogućnosti tuženog, kao dužnika izdržavanja, ocenjeni kao neosnovani.

Ostalim revizijskim navodima tuženog se posredno ili neposredno osporava činjenično stanje koje po njegovom mišljenju nije pravilno ili potpuno utvrđeno u sprovedenom postupku. Međutim, ovi navodi nisu osnovani, jer ne dovode u sumnju pravilnost pobijane presude u pogledu odluke o poveravanju maloletnog deteta i visini izdržavanja, kao ni pravilnu primenu materijalnog prava sadržanog u navedenim odredbama Porodičnog zakona.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Primenom člana 165. stava 1. u vezi člana 154. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odbio zahtev tužilje za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer to nisu troškovi potrebni za vođenje ove parnice.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić