Rev 3190/2021 3.19.1.25.1.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3190/2021
10.11.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., kog zastupa punomoćnik Endre Horvat, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., kog zastupa punomoćnik Milan Karać, advokat iz ..., radi utvrđenja, vrednost predmeta spora 6.000.000,00 dinara, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2689/20 od 23.02.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 10.11.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2689/20 od 23.02.2021. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu P 2624/18 od 17.09.2020. godine odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se utvrdi da je prestao dug – obaveza tužioca prema tuženom, utvrđena presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 1764/12 od 10.03.2014. godine zbog otpuštanja duga, kao i da sud obaveže tuženog da mu naknadi troškove postupka. Tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2689/20 od 23.02.2021. godine odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Novom Sadu P 2624/18 od 17.09.2020. godine.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je izjavio blagovremenu i dozvoljenu reviziju, iz svih zakonom predviđenih razloga.

Ispitujući drugostepenu presudu u granicama revizijskih navoda, u smislu odredbe člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tužioca neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenim činjeničnom stanju, tužilac je obavezan pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 1764/12 od 10.03.2014. godine da tuženom isplati iznos od 62.000 evra u dinarskoj protivvrednosti. Radi namirenja ovog potraživanja, tuženi je pokrenuo izvršni postupak dana 02.04.2015. godine. Izvršenje se sprovodi prodajom pokretnih stvari izvršnog dužnika, ovde tužioca, na nepokretnostima koje su u vlasništvu tužioca kao izvršnog dužnika i na penziji tužioca. Tužilac kao izvršni dužnik u tom postupku nije izjavio da mu je tuženi oprostio dug po presudi po kojoj je pokrenuto izvršenje. Protiv tuženog je vođen krivični postupak zbog ugrožavanja sigurnosti tužioca, a na glavnom pretresu održanom dana 29.03.2016. godine tužilac je dao iskaz u kom je naveo da je delimično i on uzročnik inkriminisanog događaja i molio je da se ovde tuženi kao okrivljeni u tom postupku što blaže kazni. Tužilac je protiv tuženog dana 07.11.2017. godine podneo krivičnu prijavu za krivično delo davanje lažnog iskaza, u kojoj je naveo da je u parničnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod brojem P 1764/12, ovde tuženi dao lažni iskaz da je ovde tužiocu pozajmio iznos od 62.000 evra, tvrdeći da mu tuženi nikada nije pozajmio navedeni iznos. Tužbeni zahtev je zasnovan na činjeničnim navodima tužbe da je tuženi obećao tužiocu da će mu oprostiti dug po navedenoj presudi Osnovnog suda u Novom Sadu, ukoliko u krivičnom postupku, koji se vodio protiv ovde tuženog, da što povoljniji iskaz po tuženog i traži njegovo što blaže kažnjavanje. Prema navodima tužbe, tužilac je tako i učinio i smatrao je da mu je dug u celosti oprošten, da bi tuženi nakon toga pokrenuo izvršni postupak radi naplate tog duga. Prvostepeni sud utvrđuje da su parnične stranke tokom 2018. godine vodile razgovor povodom načina izmirenja duga, ali tuženi nije dao izjavu da tužiocu oprašta dug.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da je drugostepena presuda doneta pravilnom primenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje.

U toku postupka nije utvrđeno da je između tužioca i tuženog postignut sporazum o otpustu duga u skladu sa odredbom člana 344. ZOO. Prema utvrđenju prvostepenog suda, tuženi je nakon donošenja pravnosnažne presude Osnovnog suda u Novom Sadu pokrenuo izvršni postupak protiv ovde tužioca radi naplate navedenog potraživanja. Tužilac u tom postupku nije naveo da je dug prestao, odnosno da mu je otpušten dug. Takvu tvrdnju nije izneo ni u postupku koji je inicirao protiv ovde tuženog 2017. godine za krivično delo davanja lažnog iskaza (povodom postojanja predmetnog duga), a koji je hronološki usledio nakon navodnog sporazuma stranaka o otpustu duga. Štaviše, tužilac je u tom postupku naveo da mu tuženi uopšte nije pozajmio novac. Osim toga, način na koji tužilac navodi da mu je otpušten dug, čak i da jeste učinjen, bio bi protivan javnom poretku. Shodno članu 10. ZOO, strane u obligacionim odnosima su slobodne, u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih običaja da svoje odnose urede po svojoj volji. Uslovljavanje otpusta duga davanjem odgovarajućeg iskaza u krivičnom postupku, koji se vodio protiv ovde tuženog, bilo bi protivno javnom moralu i opšteprihvaćenim pravilima ponašanja. Takav otpust duga bio bi nedopušten u smislu odredbe člana 51. stav 2. ZOO i kao takav ništav.

Bez uticaja su revizijski navodi tužioca o tome da je između stranaka postignut opisani sporazum o otpustu duga, imajući u vidu da takav sporazum, čak i da je postignut (što nije utvrđeno), ne bi bio pravno valjan. Revident ne može u reviziji ukazivati na činjenicu koja nije utvrđena u postupku, a koja se odnosi na izgled ugostiteljskog objekta ovde tuženog u kom je navodno učinjen predmetni otpust duga. Vrhovni kasacioni sud je cenio i ostale revizijske navode tužioca, ali je našao da isti nisu od uticaja na pravilnost odluke, odnosno da su neosnovani.

U skladu sa iznetim, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, primenom odredbe člana 414. ZPP.

Predsednik veća - sudija

dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić