
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3192/2023
04.09.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Dinić, advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Mediana“ Niš, koga zastupa punomoćnik Miloš Stevanović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3569/2022 od 09.11.2022. godine, u sednici održanoj 04.09.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3569/2022 od 09.11.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3569/2022 od 09.11.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P 3478/2020 od 15.09.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da mu na ime izmakle koristi zbog nekorišćenja katastarske parcele broj .. KO Niš-Bubanj ukupne površine 11016 m2, koja je upisana u list nepokretnosti broj .. KO Niš-Bubanj, u periodu od 2017, 2018. i 2019. godine isplati iznos od 413.672,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka od 73.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3569/2022 od 09.11.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredbama parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava sa pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Ispitujući dozvoljenost ove revizije na osnovu člana 404. stav 2 Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi iz stava 1. istog člana da se dozvoli odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, jer po oceni ovog suda nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, nije potrebno ujednačavanja sudske prakse, niti novo tumačenje prava.
Pobijanom drugostepenom odlukom pravnosnažno je odlučeno o zahtevu tužioca za naknadu materijalne štete zbog izgubljene dobiti i to na način koji je u skladu sa aktuelnom sudskom praksom i pravnim shvatanjima Vrhovnog suda.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada materijalne štete zbog izmakle koristi usled nemogućnosti korišćenja parcele koja se nalazi u blizi deponije tuženog, a koju je tužilac nasledio nakon smrti svoje majke. O ovom pravu tužioca nižestepeni sudovi su odlučili primenom odredbi člana 189. Zakona o obligacionim odnosima, kod utvrđenja da se predmetna parcela ne obrađuje od 1998. godine i da je zarasla u višegodišnji korov i šiblje, a da je tužilac postao njen vlasnik tek u momentu smrti svoje majke 03.09.2019. godine, a naknadu štete potražuje za prethodni period (za 2017, 2018. i 2019. godinu), dakle u vreme kada nije bio vlasnik parcele, pa u tom smislu nije ni mogao da je obrađuje. Tužilac se u reviziji pozvao na odluku Vrhovnog kasacionog suda Rev 107/20 od 09.07.2020. godine, ali ista ne potkrepljuje njegove navode o neujednačenoj sudskoj praksi jer se ne radi o identičnoj činjeničnoj situaciji. Imajući u vidu da je ovo parnica za naknadu štete zbog izmakle koristi u kojoj odluka o osnovanosti tužbenog zahteva zavisi od utvrđenja činjenica relevantnih za primenu materijalnog prava, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, zbog čega je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba za naknadu štete u ovoj parnici podneta je 03.07.2020. godine i vrednost predmeta spora je 413.672,00 dinara.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu sa zahtevom za novčano potraživanje koje očigledno ne prelazi zakonom propisani imovinski cenzus za dozvoljenost revizije po članu 403. stav 3. ZPP, to je Vrhovni sud našao da revizija nije dozvoljena.
Iz tog razloga, primenom odredbe člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković