Rev 3199/2020 3.1.3.17; deoba nasledstva

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3199/2020
22.09.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Gordane Komenić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Dejan T. Knežević, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i VV iz ..., koga zastupa punomoćnik Ivan Toskić, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4722/17 od 01.03.2018. godine, u sednici održanoj 22.09.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

USVAJA SE revizija tužioca i UKIDA presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4722/17 od 01.03.2018. godine i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Brusu – Sudska jedinica u Aleksandrovcu P 47/17 od 27.06.2017. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da je tužilac vlasnik kp.br. .. voćnjak treće klase površine 7,01 ar u KO ... u merama i granicama bliže označenim u tom stavu izreke što su tuženi dužni da priznaju i trpe i da se ovaj deo u katastru upiše sa imena tuženog VV na ime tužioca kao vlasnika, kao i da se ovaj deo parcele preda tužiocu u državinu i svojinu. Stavom drugim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je traženo da se utvrdi da je bez pravne važnosti i dejstva ugovor o kupoprodaji Ov ../99 od 03.06.1999. godine te da tuženi to priznaju i trpe, kao neosnovan. Stavom trećim izreke tuženi su obavezani da tužiocu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 7.920,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4722/17 od 01.03.2018. godine, preinačena je prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke i presuđeno tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je tužilac vlasnik kp.br. .. voćnjak treće klase površine 7,01 ar u KO ... u merama i granicama bliže označenim u izreci što bi tuženi bili dužni da priznaju i trpe da se ovaj deo u katastru upiše na ime tužioca kao vlasnika sa imena tuženog VV i da se ovaj deo parcele preda tužiocu u državinu i svojinu. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je revizija tužioca dozvoljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 55/14), koji se u konkretnom slučaju primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. tog zakona, ispitao je pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP i utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac i tuženi BB su rođena braća i tokom 1996. godine su izvršili deobu zajedničke imovine o čemu je sačinjen ugovor o deobi Ov ../96 overen u Opštinskom sudu u Aleksandrovcu dana 23.08.1996. godine. Deobom je tuženom BB pripao deo kp.br. .. KO ..., dok je tužiocu pripao deo navedene parcele u merama i granicama opisanim u izreci presude, a koji je faktički put na kome se nalazi bunar. Ugovor o deobi sačinio je tužilac koji po struci nije pravnik, pa je u ugovoru navedeno da tužilac ima pravo da za ulazak u svoje dvorište (kp.br. ..) konstituiše svoj put kroz parcelu .., iako je prava volja deobničara bila da taj deo zemljišta pripadne u vlasništvo tužiocu. U toku maja meseca 1999. godine tuženi BB je izvršio prodaju parcele .. tuženom VV, ali predmet prodaje nije bio i sporni deo (put i bunar). Pre zaključenja ugovora postignut je sporazum da je predmet kupoprodaje deo parcele površine oko 5,20 ari, a da zemljište gde se nalazi bunar i put koji vodi za okućnicu tužioca nije predmet prodaje. Radi odvajanja puta od preostalog dela parcele .. angažovan je geometar koji je sačinio pismeni ugovor i koji je tuženi BB potpisao iako ga nije čitao. Međutim, u ugovoru o kupoprodaji navedena je cela parcela, pa je u katastru izvršen prenos vlasništva na ime tuženog VV.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev i utvrdio da je tužilac vlasnik spornog dela parcele .. KO ... u merama i granicama bliže opisanim u izreci, nalazeći da je prava volja deobničara bila da tužilac stekne pravo svojine (a ne pravo službenosti) na zemljištu koje predstavlja put na kome se nalazi bunar.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu u navedenom delu i odbio tužbeni zahtev, nalazeći da je na osnovu ugovora o deobi tuženom BB pripala u svojinu cela parcela .. u površini od 7,01 ar, a da tužilac ima pravo službenosti radi ulaska u svoje dvorište, tako što bi konstituisao put preko navedene parcele.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, osnovano se revizijom tužioca osporava pobijana presuda ukazivanjem da je drugostepeni sud preinačujući prvostepenu presudu izvršio ocenu dokaza na drugačiji način i na osnovu izmenjenog činjeničnog stanja odbio tužbeni zahtev, čime je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 383. stav 3. i 4. ZPP, što je bilo od uticaja na donošenja zakonite i pravilne presude. Naime, činjenično stanje nižestepenih odluka se razlikuje u pogledu bitne činjenice, da li je na osnovu ugovora o deobi tužiocu pripao u svojinu sporni deo predmetne parcele ili je konstituisano pravo službenosti prolaza. Prvostepeni sud je ocenom izvedenih dokaza (iskaza saslušanih stranaka, svedoka i pisanih dokaza) zaključio da je prava volja deobničara bila da tužiocu pripadne pravo svojine na spornom delu predmetne parcele, dok je drugostepeni sud na osnovu sadržine ugovora o deobi koji je overen u sudu zaključio da je cela predmetna parcela (.. KO ...) pripala u svojinu tuženom BB, a da tužilac ima pravo službenosti radi ulaska u svoje dvorište, tako što bi konstituisao put preko navedene parcele. Drugostepeni sud nije mogao da bez otvaranja rasprave na drugačiji način vrši ocenu dokaza i menja činjenično stanje na osnovu koga je odlučio o osnovanosti tužbenog zahteva preinačenjem prvostepene odluke, pa je zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka pobijana odluka morala biti ukinuta.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano o doneti pravilnu i zakonitu odluku.

Na osnovu člana 415. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić