Rev 3208/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3208/2020
15.10.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Božidara Vujičića i Biserke Živanović, članova veća, u pravnoj stvari tužilja AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Milun Gajić, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Vojin Stojković, advokat iz ..., radi činidbe, odlučujući o reviziji tužilja izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1305/19 od 03.12.2019. godine, u sednici održanoj 15.10.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilja izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1305/19 od 03.12.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilja izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1305/19 od 03.12.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kruševcu P 362/18 od 21.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim su tužilje tražile da tuženi sa postojeće ograde – zida na međi između placeva stranaka na parceli br. .. KO ... ukloni nadzidani deo zida u visini od 1,35 m, a preko postojećeg zida koji je visine 1,20 m, potom tri svetlarnika – prozora, da ukloni postojeće oluke, kao i nadstrešnicu od drvene konstrukcije sa pokrivom – falcovanim crepom i tako zajednički zid postojeći na međi između dela parcela br. .. KO ..., koji je presudom Osnovnog suda u Kruševcu P 494/14 od 05.08.2014. godine pripao tužiljama, i preostalog dela parcele br. .. KO ... koja je u državini tuženog u dužini od 1,10 m oslobodi radi normalnog funkcionisanja i korišćenja. Stavom drugim izreke obavezane su tužilje da tuženom solidarno naknade troškove parničnog postupka od 94.200,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1305/19 od 03.12.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je žalba tužilja i potvrđena je prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan zahtev tužilja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilje su blagovremeno izjavile reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što su predložili da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 13.11.2008. godine. Rešenjem Višeg suda u Kruševcu Gž 859/11 od 09.04.2012. godine ukinuta je prvostepena odluka kojom se prvostepeni sud oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ukinuo sve sprovedene radnje u ovom postupku i odbacio tužbu kao nedozvoljenu, a predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Pobijana drugostepena presuda doneta je 03.12.2019. godine, odnosno posle stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.55/14), pa se u konkretnom slučaju primenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku koji je objavljen u „Službenom glasniku RS“ br.72/11 i 55/14.

Naime, primenom člana 404. stav 1. ZPP, posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Ceneći ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da iz navoda revizije tužilja ne proizilazi da postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji ni potreba novog tumačenja prava, kao ni neujednačena sudska praksa, pa imajući ovo u vidu, kao i da se u konkretnom slučaju radi o parnici radi činidbe, u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, na osnovu čega ovaj sud dalje nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, pa je u skladu s tim i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj pravnoj stvari, podneta je 13.11.2008. godine, radi činidbe, a tužioci su u tužbi vrednost predmeta spora označile iznosom od 136.000,00 dinara.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Stavom 4. istog člana propisano je da se kao sporovi male vrednosti smatraju i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 33. stav 2). Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome je predmet tužbenog zahteva činidba, a tužilje su u tužbi vrednost predmeta spora označili iznosom od 136.000,00 dinara, koji iznos ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je i revizija tužilaca nedozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić