Rev 3210/2020 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3210/2020
03.11.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca Društvo za istraživanje i razvoj, konsalting i marketing „Neoprojekt“ doo u likvidaciji iz Užica, koga zastupa punomoćnik Milan Drobac, advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Ljubiša Pavlović, advokat iz ..., radi raskida ugovora o kupoprodaji nepokretnosti, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 5447/2019 od 05.03.2020. godine, na sednici održanoj 03.11.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 5447/2019 od 05.03.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 5447/2019 od 05.03.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Užicu P 561/18 od 07.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca protiv tužene kojim je tražio da se raskine ugovor overen kod Opštinskog suda u Užicu pod brojem Ov .../... od 08.05.2009. godine, o kupoprodaji poslovnog prostora, lokala broj ..., koji je poseban etažni deo stambeno-poslovne zgrade označene kao lamela ... u ulici ... broj ..., u ..., izgrađene na kat.parc.br. ... KO ..., na poslovno ime tužioca. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tužena obaveže da poslovni prostor opisan u stavu prvom izreke presude preda tužiocu u svojinsku državinu, slobodan od lica i stvari, u ispravnom i urednom stanju, a da tužilac tuženoj isplati iznos od 2.873 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan plaćanja koji iznos je primljen na ime kupoprodajne cene po ugovoru iz stava prvog izreke presude. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova postupka isplati iznos od 140.960,69 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 5447/2019 od 05.03.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na član 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužena je podnela odgovor na reviziju.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Pobijanom pravnosnažnom presudom, odlučeno je o tužbenom zahtevu za raskid ugovora o kupoprodaji nepokretnosti, kojom je utvrđeno da je tužbeni zahtev neosnovan. O ovom pravu tužioca, nižestepeni sudovi su odlučili primenom odgovarajućih odredaba materijalnog prava, jer pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijom se ne ukazuje na drugačije odluke sudova, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom čl. 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi raskida ugovora, podneta je 07.06.2018. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela je 3.724.276,35 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe predstavlja protivvrednost iznosa od 31.528,74 evra (1 evro = 118,1232 dinara).

Imajući u vidu da se radi o sporu u kojem vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud utvrdio da je revizija nedozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić