
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3417/2025
20.03.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Radoslave Mađarov, Zorice Bulajić, Dragane Marinković i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca Stambena zajednica „Bulevar oslobođenja broj ..“ iz Leskovca, čiji je punomoćnik Filip Nešić, advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Miljan Mihajlović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž 2525/23 od 18.09.2024. godine, u sednici održanoj 20.03.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž 2525/23 od 18.09.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž 2525/23 od 18.09.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Leskovcu P 1149/2022 od 29.05.2023. godine, stavom prvim izreke utvrđeno je povlačenje tužbe, a stavom drugim izreke obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 47.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do konačne isplate.
Rešenjem Višeg suda u Leskovcu Gž 2525/23 od 18.09.2024. godine, preinačeno je navedeno prvostepeno rešenje u stavu drugom izreke tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati iznos od 16.900,00 dinara, u roku od osam dana od dana prijema rešenja, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti rešenja do konačne isplate i obavezana tužena da tužiocu na ime troškova drugostepenog postupka isplati iznos od 9.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažnog rešenja o troškovima postupka, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i novog tumačenja prava.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11 ... 10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujedanačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.
Postupajući na osnovu citirane zakonske odredbe, Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji. Razlozi revizije ne ukazuju na potrebu da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno novo tumačenje prava. Zahtev za naknadu troškova postupka predstavlja sporedno potraživanje čija opravdanost je različita u svakom postupku, pa iz ovog razloga ne može biti predmet ocene u smislu ujednačavanja sudske prakse.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tužene nije dozvoljena.
Odredbom člana 28. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Odredbom stava 2. ovog člana je propisano da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev. Pravo na podnošenje revizije u smislu citiranih odredaba ocenjuje se stanovišta vrednosti glavnog potraživanja, a ne sporednih potraživanja među koja spadaju i troškovi postupka.
Imajući u vidu da je revizija izjavljena protiv odluke o troškovima postupka, koja ne čini glavni zahtev i koja ne predstavlja rešenje protiv koga se revizija može izjaviti po članu 420. ZPP, revizija tužene je nedozvoljena. Osim toga, revizija nije dozvoljena ni u smislu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, kojom je propisano da je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu i odlučio o zahtevima stranaka, jer se ta odredba ne primenjuje u slučaju kada je drugostepeni sud preinačio samo odluku o troškovima postupka.
Iz iznetih razloga, na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
