Rev 3561/2025 3.1.1.3.4 | Vrhovni sud

Rev 3561/2025 3.1.1.3.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3561/2025
19.11.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Darko Pešić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Rade Vujčić, advokat iz ..., VV i GG, oboje iz ..., radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tuženog BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 420/24 od 24.07.2024. godine, u sednici održanoj 19.11.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog BB izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 420/24 od 24.07.2024. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kruševcu P 2596/17 od 03.07.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa je utvrđeno da su tužilac i tuženi po osnovu nasleđa iza sada pokojnog DD, suvlasnici prizemlja porodične stamene zgrade spratnosti P+1, bliže opisane u izreci, koja zgrada se nalazi na k.p. br. .. k.o. Kruševac i to tužilac i tuženi BB sa po 1/3 udela, a tuženi GG i VV sa po 1/6 udela, što su stranke dužne jedna drugoj priznati i trpeti da se na osnovu ove presude i bez odobrenja ostalih stranaka upišu kao suvlasnici kod nadležne Službe za katastar nepokretnosti u Kruševcu. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tužilac po osnovu gradnje isključivi vlasnik sprata porodične stambene zgrade spratnosti P+1, bliže opisane u izreci, koja zgrada se nalazi na k.p. br. .. k.o. Kruševac što su tuženi dužni priznati i trpeti da se tužilac na osnovu ove presude i bez posebnog odobrenja tuženih upiše kao isključivi vlasnik kod nadležne službe za katastar nepokretnosti u Kruševcu. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da je tužilac po osnovu kupoprodaje i izgradnje isključivi vlasnik poslovnog objekta spratnosti P, površine 60 m2, postojeće na k.p. br. .. k.o. Kruševac, koji se naslanja na porodičnu stambenu zgradu bliže opisanu u stavu prvom izreke, što su tuženi dužni priznati i trpeti da se tužilac bez odobrenja tuženih upiše kao isključivi vlasnik kod nadležne Službe za katastar nepokretnosti u Kruševcu. Stavom četvrtim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca pa je utvrđeno da su po osnovu nasleđa iza sada pokojnog DD tužilac i tuženi BB suvlasnici sa po 1/3, a tuženi GG i VV sa po 1/6 udela na jednoj električnoj violini marke „Yamaxa“, jednog bežičnog mikrofona „Šurov“, 19 ručno izrađenih majstorskih violina, što su stranke dužne jedna drugoj priznati, pa se obavezuju tuženi da tužiocu predaju u susvojinu i sudržavinu napred navedene stvari, s tim što se tuženi mogu osloboditi ove obaveze ako tužiocu na ime njegovog suvlasničkog udela solidarno isplate iznos od 736.333,00 dinara. Stavom petim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u delu u kome je tražio da se utvrdi da je po osnovu nasleđa iza sada pokojnog DD tužilac i tuženi BB suvlasnici sa po 1/3 udela, a tuženi GG i VV sa po 1/6 udela na još dve ručno izrađene majstorske violine preko dosuđenih u stavu četvrtom izreke, jednog televizora marke „LG“ i iznosa od 1.025 evra, što su stranke dužne jedna drugoj priznati, te da se obavežu tuženi da tužiocu predaju u susvojinu i sudržavinu napred navedene stvari, s tim što se mogu osloboditi ove obaveze ako tužiocu na ime njegovog suvlasničkog udela solidarno isplati iznos preko dosuđenog iznosa u stavu četvrtom izreke, a do traženog iznosa od 797.830,00 dinara. Stavom šestim izreke, obavezani su tuženi BB i GG da tužiocu na ime troškova parničnog postupka solidarno isplate 545.400,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 420/24 od 24.07.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog BB i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kruševcu P 2596/17 od 03.07.2023. godine u stavu drugom, trećem, četvrtom i šestom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi BB je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju, tražeći troškove za sastav podneska.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija prvotuženog nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 05.12.2017. godine, a vrednost predmeta spora je 100.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu sa zahtevom za nenovčano i novčano potraživanje u kome utvrđena vrednost predmeta spora ne prelazi zakonom propisani imovinski cenzus za dopuštenost revizije po članu 403. stav 3. ZPP, to je Vrhovni sud našao da izjavljena revizija nije dozvoljena.

Iz tog razloga, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 413. ZPP odlučio kao u izreci.

Vrhovni sud je odbio zahtev tužioca za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju s obzirom da nisu bili nužni za vođenje ove parnice u smislu člana 154. stav 1. ZPP zbog čega je u smislu odredbe člana 165. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković