
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3566/2020
19.11.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Branislava Bosiljkovića i Danijele Nikolić, članova veća, u postupku predlagača AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragana Janjić, advokat iz ..., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o reviziji predlagača, izjavljenoj protiv rešenja Osnovnog suda u Nišu R4 I 43/20 od 21.02.2020. godine, na sednici održanoj 19.11.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji predlagača AA, izjavljenoj protiv rešenja Osnovnog suda u Nišu R4 I 43/20 od 21.02.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija predlagača AA, izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Nišu R4 I 43/20 od 21.02.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Osnovni sud u Nišu, rešenjem R4 I 43/20 od 21.02.2020. godine, odbacio je prigovor radi ubrzanja postupka podnosioca AA iz ... od 14.02.2020. godine (stav prvi izreke) i konstatovao da protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba (stav drugi izreke).
Protiv navedenog rešenja prvostepenog suda, predlagač je izjavio reviziju, kao posebnu, zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP je propisano da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan.
Prema tome, kako se revizijom predlagača pobija rešenje prvostepenog suda, dakle ne drugostepenog suda, to revizija predlagača nije dozvoljena na osnovu citiranih odredbi člana 403. stav 1. i 420. stav 1. ZPP.
Naime, prema članu 7. stav 3. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, br. 40/2015) u postupku odlučivanja o prigovoru usmena rasprava se ne održava, a na ostala pitanja shodno se primenjuje zakon kojim se uređuje vanparnični postupak.
Zakonom o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“, br. 25/82, 48/88, „Službeni glasnik RS“, br. 46/95, 18/2005, 85/2012, 45/2013, 55/2014, 6/2015, 106/2015) članom 27. stavom 2. propisano je da je u postupku u kome se odlučuje o imovinsko-pravnim stvarima revizija dozvoljena pod uslovima pod kojima se po Zakonu o parničnom postupku može izjaviti revizija u imovinsko-pravnim sporovima, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
U ovom slučaju ne radi se o imovinskopravnom sporu, već o postupku za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku, pa kako odredbama Zakona o parničnom postupku nije propisana mogućnost izjavljivanja revizije protiv pravosnažnog rešenja donetog u postupku po prigovoru radi ubrzanja postupka i utvrđivanja povrede prava na suđenje u razumnom roku, to ni revizija nije dozvoljena.
Ceneći ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije (član 404. ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji predlagača, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji, s obzirom na to da u ovoj vrsti postupka, prema članu 27. Zakona o vanparničnom postupku revizija nije dozvoljena.
Na osnovu iznetog, odlučeno je kao u izreci, primenom člana 413. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić