Rev 3640/2020 3.1.14.17.1.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3640/2020
30.11.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Andrić, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji su punomoćnici Kosta Danilović, advokat iz ... i Ilija Ilievski, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine na nepokretnosti, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3695/19 od 31.10.2019. godine , u sednici veća održanoj 30.11.2021. godine doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3695/19 od 31.10.2019. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Šapcu P 216/2017 od 02.07.2019. godine je usvojen tužbeni zahtev i utvrđeno da je tužilac AA iz ... vlasnik sa udelom od 1/1 trosobnog stana broj ..., na šestom spratu, površine 63m2, u zgradi broj 1, koja je izgrađena na kat. parceli ... zemljište pod zgradom - objektom od 3,78 ari „...“, upisan u list nepokretnosti ... KO ..., što je tužena BB iz ... dužna da prizna, te da ova presuda posluži tužiocu za upis prava vlasništva na navedenoj nepokretnosti u javnim knjigama bez daljeg prisustva i odobrenja tužene. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena BB da tužiocu AA na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 297.850,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3695/19 od 31.10.2019. godine odbijena je žalba tužene i potvrđena navedena prvostepena presuda. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude drugostepenog suda, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ 72/2011 ... 18/2020) i našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, brak stranaka je razveden 26.02.2016. godine, a tužba radi utvrđenja prava svojine na nepokretnosti je podneta 07.11.2016. godine u ovom postupku. Stranke su se upoznale u oktobru 2006. godine, u vreme dok je tužilac bio na izdržavanju zatvorske kazne u KPZ „Zabela“ u Požarevcu u otvorenom odeljenju i bio u režimu povremenih izlazaka na po tri dana mesečno, a tužena bila u braku, te sa suprugom, detetom i svojom babom živela u iznajmljenom stanu u .... Po izlasku sa izdržavanja zatvorske kazne ...2008. godine, tužilac je 01.09.2008. godine prodao svoju nepokretnost u ... za 70.000 evra, nastavio da održava emotivnu vezu sa tuženom koja se razvela 16.12.2008. godine. Tužena je nastavila da sa sinom i babom živi u podstanarskom stanu, a tužilac otišao na rad u ..., te iznajmio stan u ..., gde je preko radne nedelje živeo i radio, a vikendima posećivao tuženu ili je ona dolazila kod njega u .... Sporni stan u .... kupljen je za 45.000 evra, novcem tužioca, a u kupoprodajnom ugovoru od 21.04.2009. godine kao kupac stana navedena je tužena. U vreme kupovine stana stranke su bile u emotivnoj vezi. Utvrđeno je da tada stranke nisu bile u vanbračnoj zajednici. Stan nije stečen kao zajednička imovina. Kupljen je iz sredstava posebne imovine tužioca, koji je svoj novac poverio tuženoj, uz dogovor da ona kao kupac zaključi ugovor o kupovini stana. Osnovom ugovora tužena je upisana kao vlasnik stana. Tužena se u predmetni stan preselila sa svojim detetom i babom, a nakon toga sa tužiocem zasnovala prvo vanbračnu zajednicu, a zatim i bračnu zajednicu. Stranke su 21.08.2010. godine zaključile brak koji je razveden sporazumno 26.02.2016. godine. U periodu trajanja braka stranke su živele i privređivale u .... Tužena se u decembru 2016. godine iselila iz stana u .... Kod sporazumnog razvoda braka stranke su navele da nemaju zajedničku imovinu niti međusobnih potraživanja, što ne predstavlja smetnju tome da se sporno pravo svojine na nepokretnosti stečenoj pre zaključenja braka raspravi u kontradiktornom parničnom postupku.

Pravilno su nižestepeni sudovi odlučili o osnovanosti tužbenog zahteva za utvrđenje prava svojine tužioca na spornom stanu kao imovini pribavljenoj iz sredstava njegove posebne imovine, uz date razloge da u vreme kupovine stana nije postojala zajednica života i privređivanja, kao bitan konstitutivan elemenat vanbračne zajednice, da stan nije stečen radom u toku trajanja zajednice života stranaka, niti iz sredstava posebne imovine tužene, te ne predstavlja zajedničku imovinu u smislu člana 171. stav 1. Porodičnog zakona, a ni posebnu imovinu tužene, jer je kupljen isključivo novcem tužioca te predstavlja njegovu posebnu imovinu, nezavisno od okolnosti da je zaključenju ugovora o kupovini pristupila tužena.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano se revizijom tužene osporava pravilnost primene materijalnog prava i ponavljaju žalbeni navodi koji su već pravilno ocenjeni od strane drugostepenog suda.

Tužilac nije lišen prava na isticanje stvarno-pravnog zahteva, jer je stan pribavljen iz sredstava njegove posebne imovine, a ne kao poklon novca ili pozajmica data tuženoj. Stan je kupljen novcem dobijenim prodajom njegove posebne imovine, a na način da je posebna imovina tužioca pretočena u kupovinu predmetnog stana. Pribavljanje stana za porodični život, koji je potom i realizovan, finansirano je iz sredstava tužioca, kao njegove posebne imovine. Posledično tome da je razvodom braka otpao motiv zbog kojeg je tužilac dao tuženoj svoj novac koji je poslužio za sporazumnu kupovinu spornog stana i saglasio se da ona istupi kao kupac stana, po tadašnjem njihovom međusobnom dogovoru i uzajamnom poverenju i očekivanju da ostvare zajednički život, a da je u međuvremenu bračna zajednica prestala, zahtev za utvrđenje svojinskih prava tužioca na stanu pokazao se osnovanim i sa razloga koji su navedeni, i sa razloga što takav zahtev ne predstavlja očiglednu nepravdu za tuženu, analogno kriterijumu inkorporiranom u članu 190. Porodičnog zakona, kao opštem pravilu o vraćanju poklona u odnosu između razvedenih supružnika, odnosno lica u emotivnoj ili partnerskoj vezi čija su očekivanja otpala ili se nisu ostvarila.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tužene nije osnovana i odlučio kao u izreci, primenom člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić