U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Milanović, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., bivšeg vlasnik SZTR „VV“, koga zastupa privremeni zastupnik Vladimir Milosavljević, advokat iz ..., GG, DD i maloletne ĐĐ, čiji je zakonski zastupnik majka GG, svi iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Dragan Radulović, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2570/20 od 02.11.2021. godine, u sednici održanoj dana 29.06.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE revizija tužilje i PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2570/20 od 02.11.2021. godine, tako što se odbija žalba tuženih i potvrđuje presuda Osnovnog suda u Jagodini P 900/19 od 07.07.2020. godine u stavovima I, II i IV izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Jagodini P 900/19 od 07.07.2020. godine, stavom I izreke, utvrđeno je da je ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o zajedničkoj izgradnji zaključen između BB, vlasnika SZTR „VV“ ... i sada pok. EE biv. iz ..., overen kod Osnovnog suda u Jagodini pod Ov br. .../... od 12.08.2010. godine, u delu kojim je tuženi BB, vlasnik sada brisane navedene radnje, preneo sada pok. EE u svojinu stan ... površine 60,96 m2 sa terasom od 2,28 m2 koji se nalazi u ... stambene zgrade u ul. ... ... u ... na kat. parc.br. .../... KO ..., što su tuženi dužni da priznaju i trpe upis tužilje kao isključivog vlasnika opisanog stana kod Službe za katastar nepokretnosti u Jagodini. Stavom II izreke, utvrđeno je da stan broj ... površine 60,96 m2, sa terasom površine 2,28 m2 (bliže identifikovan u stavu I izreke) ne predstavlja zaostavštinu sada pok. EE biv. iz ..., što su tuženi GG, DD i mal. ĐĐ, dužni da priznaju i trpe. Stavom III izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi ništavost istog sudski overenog ugovora o zajedničkoj izgradnji u delu kojim je tuženi BB prenao sada pok. EE u svojinu stan br. ... površine 40,76 m2, sa terasom od 4,10 m2, što su tuženi dužni priznati i trpeti. Stavom IV izreke, tuženi su obavezani da tužilji na ime troškova ovog postupka solidarno isplate 709.589,00 dinara. Stavom V izreke, tužilja je obavezana da privremenom zastupniku tuženog BB, na ime naknade troškova ovog postupka isplati 36.750,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2570/20 od 02.11.2021. godine, preinačena je navedena prvostepena presuda u stavovima I, II i IV izreke, tako što su odbijena kao neosnovana oba tužbena zahteva tužilje, a tužilja je obavezana da tuženima GG, DD i mal. ĐĐ na ime naknade troškova postupka solidarno isplati iznos od 511.900,00 dinara.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila revizije zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 55/14...18/20) Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužilje dozvoljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, i da je osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a bez uticaja su revizijski navodi tužilje kojima se ukazuje na bitnu povredu iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP učinjenu u postupku pred drugostepenim sudom, zbog toga što je propustio da potpuno utvrdi činjenično stanje jer se time ustvari napada činjenično stanje kao nepotpuno i pogrešno utvrđeno, iz kog razloga se revizija ne može izjaviti na osnovu člana 407. stav 2. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi BB iz ... kao vlasnik SZTR „VV“ ... i sada pok. EE, čiji su pravni sledbenici tuženi GG, DD i mal. ĐĐ (supruga i deca) zaključili su 11.08.2010. godine i sudski overili 12.08.2010. godine kod Osnovnog suda u Jagodini pod Ov br. .../... ugovor o zajedničkoj izgradnji. Tim ugovorom, ugovorači su se saglasili da zajednički finansiraju završne zanatske radove na stanovima u stambenoj zgradi u izgradnji u ul. ... ... na kat. parceli br. .../... u KO ..., a prema rešenju o odobrenju izgradnje br. ...-.../...-... od 03.06.2010. godine izdatom BB na osnovu ugovora o izgradnji zaključenog i overenog 14.04.2008. godine pod Ov br. .../... i aneksu ugovora zaključenog i overenog 11.11.2008. pod Ov br. .../... U članu 2. ovog ugovora konstatovano je da su se ugovarači saglasili da zajednički finansiraju završne radove na objektu opisanom u stavu 1. ovog člana, na ime čega prvi ugovarač BB prenosi drugom ugovoraču EE pravo svojine na tri stana: stanu ... površine 60,96 m2, sa terasom od 2,28 m2, stanu .. površine 60,96 m2 sa terasom od 5,04 m2 i stanu ... površine 40,76 m2 sa terasom od 4,10 m2. Ovim ugovorom članom 3. EE je ovlašćen da raspolaže stanovima opisanim u članu 2. Ugovora, odnosno da ove stanove proda i prenese ih u svojinu trećim licima bez saglasnosti prvog ugovorača. U članu 4. je konstatovano da vrednost ulaganja u završne zanatske radove, kao i vrednost stanova opisanih u članu 2. nije poznata prilikom zaključenja ugovora i da će biti naknadno definisana posle završetka zanatskih radova za šta će prvi ugovarač izdati posebnu priznanicu drugom ugovoraču. Članom 5. ugovora prvi ugovarač je preuzeo da je odgovoran za organizaciju radova i da je radove dužan da završi najkasnije do 31.12.2010. godine, a u članu 7. prvi ugovarač se obavezao da će primljena novčana sredstva koristiti isključivo za finansiranje završnih radova na objektu koji je predmet ugovora. Na ime navedenog ugovora o izgradnji, EE je predao tuženom BB 12.08.2010. godine iznos od 52.000 evra, a 02.09.2010. godine iznos od 7.800,00 evra, o čemu su sačinjene priznanice. Dana 31.03.2011. godine, zaključili su aneks navedenog ugovora kojim su izmenili član 2. osnovnog ugovora, tako što se EE odrekao prava finansiranja i raspolaganja stanom .... Potvrdom Osnovnog suda u Jagodini od 12.08.2010. godine konstatovano je da na nepokretnosti – stanu ... površine 60,96 m2 sa terasom od 2,28 m2 u ul. ... ... u ... na naznačenoj kat. parceli vlasništvo SZTR „VV“ ne postoji upisana hipoteka i da u odnosu na isti ne teče postupak izvršenja kod tog suda. U „G“ listu nepokretnosti LN br. ... za KO ... od 16.04.2013. godine izvršena je zabeležba podnetog zahteva za formiranje posebnog dela objekta i upisa svojine na njima, i to za stanove ..., ... i ... dana 15.04.2013. godine. Prema tim podacima, sada brisana SZTR „VV“ upisana je kao suvlasnik sa 1/3 idealnih delova na navedenoj stambenoj zgradi, a sa istim suvlasničkim udelima su upisana i treća lica ŽŽ i ZZ. U LN br. ... KO ... od 16.03.2020. godine u V listu je izvršen upis navedene nepokretnosti na isti način, a u V listu drugi deo, EE je upisan kao vlasnik sa udelom od 1/1 na dvosobnom stanu ... u ... stambene zgrade. On je preminuo 04.01.2013. godine. Presudom Osnovnog suda u Jagodini P 557/13 od 07.11.2018. godine donetom u ovom parničnom postupku i pravnosnažnom u tom delu, usvojen je tužbeni zahtev tužilje AA i utvrđeno da je ona po osnovu kupoprodaje, isključivi vlasnik na stanu ... površine 60,96 m2 sa terasom od 2,28 m2 u ...stambene zgrade u ul. ... ... u ... na kat. parceli br. .../... upisanoj u LN br. ... KO ..., što je tuženi BB dužan da prizna i trpi da se tužilja upiše kao vlasnik istog kod SKN Jagodina.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je zaključio da predmetni ugovor o zajedničkoj izgradnji zaključen 11.08.2010. godine i sudski overen 12.08.2010. godine, po svojoj prirodi predstavlja ugovor o zajedničkoj izgradnji sa elementima ugovora o prodaji. Po stanovištu tog suda, ugovor o zajedničkoj izgradnji već delom sagrađenog stambenog objekta, zaključen između tuženog BB (kao vlasnika preduzetničke radnje koja je u međuvremenu brisana iz registra) i sada pok. EE, pravnog prethodnika ostalih tuženih predstavlja ugovor o udruživanju novčanih sredstava radi dovršavanja gradnje ovog objekta sa elementima prodaje jer je tuženi BB kao vlasnik nedovršenog stambenog objekta odmah zaključenjem ugovora, ovom preneo pravo svojine na tri stana (aneksom je taj broj smanjen za jedan stan), kojima je on mogao odmah slobodno da raspolaže, kako je to predviđeno u članu 3. ugovora.

S obzirom na to da u samom ugovoru nije bila naznačena cena ovih stanova, niti su određeni elementi na osnovu kojih se ona mogla utvrditi, to je po oceni istog suda navedeni ugovor o zajedničkoj izgradnji u odnosu na predmetni stan ... ništav na osnovu odredbe člana 462. stav 1. u vezi člana 454. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) kojom je predviđeno da ugovor o prodaji nema dejstva onda kada cena nije određena, a ni ugovor ne sadrži dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla utvrditi. Te da se i na osnovu odredbe člana 466. istog zakona, smatra da je nepostojeća odredba ugovora kojom se određivanje cene ostavlja na volju jednom ugovoraču i da tada kupac duguje cenu kao u slučaju kada cena nije određena. Prvostepeni sud je nadalje zaključio da predmetni stan ne može predstavljati zaostavštinu sada pok. EE, za koji deo zahteva tužilja ima pravni interes, s obzirom da je pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Jagodini P 557/13 od 17.01.2018. godine utvrđeno da je tužilja vlasnik predmetnog stana.

Drugostepeni sud je zauzeo suprotno pravno stanovište (i zato odbio tužbene zahteve tužilje), zasnovano na tumačenju nejasnih odredbi ugovora u smislu člana 99. ZOO kojim je propisano da se takve odredbe primenjuju onako kako glase. Kako je predmetni ugovor naslovljen kao ugovor o zajedničkoj izgradnji i da je istim predviđeno da ugovarači zajednički finansiraju završne radove na stanovima u navedenoj stambenoj zgradi u izgradnji koja u to vreme još nije bila završena, a da drugom ugovoraču sada pok. EE po osnovu tih ulaganja pripadnu u svojinu dva stana, od kojih je jedan sporni stan ... u ... stambene zgrade, to se po stanovištu ovog suda ne radi o ugovoru sa elementima prodaje, već o sticanju prava svojine na originaran način zajedničkom izgradnjom, odnosno stvaranjem nove stvari, shodno članu 21. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa. Činjenica što je članom 2. navedenog ugovora predviđeno da prvi ugovorač prenosi pravo vlasništva na određenim stanovima drugom ugovoraču, a članom 3. da ovaj potpisivanjem ugovora stiče pravo i da raspolaže tim stanovima ne menja pravnu prirodu navedenog ugovora, jer je ta odredba uneta zbog činjenice da je BB, imao građevinsku dozvolu za navedeni objekat, a kako bi drugi ugovarač EE imao ispravu podobnu za upis prava svojine u javne knjige shodno članu 86. Zakona o državnom premeru i katastru.

Ocenio je i tužiljine tvrdnje da predmetni ugovor o zajedničkoj izgradnji kao prividan ugovor prikriva ugovor o zajmu zaključen između istih ugovorača, zaključujući na osnovu ocene svih izvedenih dokaza da se u konkretnom slučaju ne radi o fiktivnom ugovoru. Takođe se bavio i pitanjem savesnosti ugovorača budući da je tužilja sa tuženim BB pre nego što je on zaključio predmetni ugovor o zajedničkoj izgradnji, zaključila neovereni predugovor o kupovini predmetnog stana ..., ali s obzirom na to da je utvrđeno da u to relevantno vreme zaključenja spornog ugovora na ovom stanu nije postojala upisana hipoteka, niti postupak izvršenja, našao je da to upućuje na zaključak da je sada pok. EE bio savestan, odnosno da nije znao niti mogao znati da je BB već raspolagao spornim stanom u korist tužilje. Te da okolnost što je ovaj bio nesavestan jer je znao da ugovorom o zajedničkoj izgradnji zaključenim sa sada pok. EE raspolaže stanom kojim je već raspolagao u korist tužilje, ne čini predmetni ugovor ništavim, već se to pitanje jačeg prava vlasništva na spornom stanu rešava primenom člana 41. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa, ali to nije predmet ovog spora. S obzirom na to da je sada u javnim knjigama kao vlasnik spornog stana ... upisan EE, čiji su pravni sledbenici ovde tuženi i da zato ovaj stan ulazi u sastav njegove zaostavštine na osnovu člana 1. Zakona o nasleđivanju, smatrao je da tužilja zato treba da izdejstvuje presudu kojom bi se u odnosu na njih utvrdilo da je ona vlasnik spornog stana u smislu člana 86. Zakona o državnom premeru i katastru.

Po pravnom stanovištu Vrhovnog kasacinog suda, izloženo pravno stanovište drugostepenog suda da se u konkretnom slučaju radi o originarnom sticanju prava svojine na predmetnom stanu na osnovu člana 21. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa u situaciji kada samo jedan od ugovorača ugovora o zajedničkoj izgradnji (tuženi BB) kao pravnog osnova za sticanje stvarnih prava na predmetnom stanu i objektu, ima građevinsku dozvolu, ne može se prihvatiti, kao što se to osnovano revizijom ukazuje jer ne postoji pravni osnov za sticanje prava svojine gradnjom za drugog ugovorača tog ugovora – pravnog prethodnika tuženih. Ugovorom o zajedničkoj izgradnji ugovorači su ugovorili finansiranje završnih radova na stanovima u već sagrađenom stambenom objektu, od kojih su tri stana odmah preneta u svojinu EE, zbog čega je pravilno prvostepeni sud zaključio da ovaj ugovor predstavlja ugovor o zajedničkoj izgradnji sa elementima ugovora o prodaji iz člana 454. ZOO i da je isti ništav u pobijanom delu koji se tiče pitanja prava vlasništva na spornom stanu ... .

I po nalaženju ovoga suda reč je o mešovitom ugovoru o zajedničkoj izgradnji u pogledu finansiranja završnih radova na već sagrađenom stambenom objektu sa elementima prodaje iz člana 454. ZOO jer je imalac građevinske dozvole BB, koji je prihvatio da bude odgovoran za organizaciju i završetak radova (najkasnije do 31.12.2010. godine) zaključenjem ugovora odmah preneo u vlasništvo drugom ugovoraču EE (koji je udružio novčana sredstva od ukupno 59.800 evra) tri konkretna već sagrađena stana, od kojih je jedan predmetni dvosobni stan ... i ovlastio ga da ove stanove proda i prenese u svojinu trećim licima, bez njegove dalje saglasnosti.

U pogledu ocene razloga za ništavost navedenog ugovora u delu kojim je istim preneto pravo svojine na predmetnom stanu (da je ugovor o prodaji valjan ako je cena kao bitan elemenat ugovora o prodaji određena ili odrediva, a ukoliko nije, onda ugovor nema pravno dejstvo) i razloga zbog kojih je utvrđeno da ovaj stan ne predstavlja zaostavštinu EE, ovaj sud prihvata izloženu argumentaciju prvostepenog suda jer je zasnovana na pravilnoj primeni materijalnog prava.

Preinačenjem drugostepene presude potvrđena je i odluka o troškovima prvostepenog postupka. Iako je uspela u postupku po reviziji, tužilja nije zahtevala naknadu troškova ovog postupka u smislu člana 163. stav 2. ZPP.

Iz izloženog razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 416. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci presude.

Predsednik veća – sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić