
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3763/2025
24.06.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Vesne Mastilović, Vladislave Milićević, Mirjane Andrijašević i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca Stambene zajednice Hilandarska br. ... Svetogorska br. ..., sa sedištem u Beogradu, čiji je punomoćnik Stefan Karadžić, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Miletić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž 21483/22 od 24.10.2024. godine, u sednici održanoj 24.06.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž 21483/22 od 24.10.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž 21483/22 od 24.10.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž 21483/22 od 24.10.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno rešenje Prvog osnovnog suda u Beogradu P 26165/20 od 18.05.2022. godine, kojim je ukinut u celosti platni nalog Pl 393/20 od 18.03.2020. godine, odbačena kao nedozvoljena tužba u ovoj pravnoj stvari, ukinute sve sprovedene radnje u postupku i obavezan tužilac da tuženom na ime nakande troškova parničnog postupka isplati 42.000,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za nakadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, iz svih zakonskih razloga, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je ocenio da nema uslova za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/11…10/23, u daljem tekstu: ZPP).
Pravnosnažnim rešenjem, primenom čl. 91. i 464. Zakona o parničnom postupku, u vezi odredbi čl. 42, 50. i 53. Zakona o stanovanju i održavanju stambenih zgrada, ukinut je platni nalog Pl 393/20 od 18.03.2020. godine, kojim je naloženo tuženom da tužocu, za period od marta 2017. godine zaključno sa novembrom 2018. godine, isplati određene mesečne iznose na ime duga za mesečnu naknadu za fizičko- tehničko obezbeđenje, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate i tužba u ovoj pravnoj stvari odbačena kao nedozvoljena, jer je tadašnji profesionalni upravnik ovlastio punomoćnika advokata za podnošenje tužbe, a da prethodno Skupština stambene zajednice nije donela odluku da se protiv tuženog, kao vlasnika jednog od stanova, pokrene postupak pred sudom zbog neplaćanja naknade za fizičko-tehničko obezbeđenje i da se u tu svrhu angažuje punomoćnik iz reda advokata.
Po oceni Vrhovnog suda nižestepena rešenja su u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda da je upravnik - profesionalni upravnik izvršni organ, što znači da on u svom radu uopšte, pa i kada je zastupanje u pitanju, nije samostalan, već da je njegova funkcija da izvršava odluke drugog organa - Skupštine stambene zajednice, da je zakon samo propisao nadležnosti upravnika i u taj delokrug uvrstio i zastupanje, ali u vezi čega i na koji način će upravnik zastupati stambenu zajednicu odlučuje Skupština. Zato je upravniku - profesionalnom upravniku neophodna odluka Skupštine stambene zajednice, i to ne samo za podnošenje tužbe (nezavisno od toga da li se tužba podnosi protiv trećeg lica ili nekog od stanara zgrade), već i za preduzimanje drugih radnji u postupku (kada je stambena zajednica tužena) za koje je članom 78. Zakona o parničnom postupku propisano da je zastupniku pravnog lica potrebno pismeno ovlašćenje. Upravniku i profesionalnim upravniku nije potrebna odluka Skupštine stambene zajednice za podnošenje tužbe u sporu iz člana 67. i 68. Zakona o stanovanju i održavanju zgrada, odnosno radi regresa za troškove održavanja, odnosno popravke, protiv lica koje je odgovorno za oštećenje zajedničkih delova zgrade, što nije situacija u konkretnom slučaju.
Pored navedenog, u reviziji se ukazuje na pitanja procesnog prava u postupku ocene dozvoljenosti tužbe i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, što nisu razlozi za posebnu reviziju čija je dozvoljenost uslovljena ispunjenjem uslova propisanih u članu 404. stav 1. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 420. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP propisano je da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, a stavom 2. istog člana je propisano da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 02.03.2021.. godine, u kojoj je kao vrednost predmeta navedeno 116.035,38 dinara. .
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe u smislu odredbi člana 468. ZPP, to se radi o sporu male vrednosti u kojem protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija na osnovu odredbe člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Marina Milanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
