Rev 3797/2019 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3797/2019
04.12.2019. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac, Branka Stanića, dr Dragiše B. Slijepčevića i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Lepojević, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje Beograd - Filijala Prokuplje, radi uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Prokuplju Gž 580/19 od 16.05.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 04.12.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Prokuplju Gž broj 580/19 od 16.05.2019. godine u delu odluke o troškovima postupka, kao o izuzetno dozvoljenoj.

PREINAČUJU SE presude Višeg suda u Prokuplju Gž 580/19 od 16.05.2019. godine i presuda Osnovnog suda u Prokuplju P 2016/18 od 29.11.2018. godine, u delu odluke o troškovima postupka tako što SE OBAVEZUJE tužena Nacionalna služba za zapošljavanje Beograd - Filijala Prokuplje, da tužiocu AA iz ..., naknadi troškove prvostepenog postupka u iznosu od 21.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate i drugostepenog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana, dok se deo zahteva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova prvostepenog postupka od presuđenja do izvršnosti presude ODBIJA kao neosnovan.

OBAVEZUJE SE tužena da tužiocu naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P 2016/18 od 29.11.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da u korist tužioca izvrši uplatu doprinosa za PIO nadležnom fondu PIO po stopi koja bude važila na dan uplate, na osnovice bliže određene u stavu prvom izreke za mesece jun, jul, avgust, septembar, oktobar i novembar 2014. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti suda. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Prokuplju Gž 580/19 od 16.05.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tužene i tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u prvostepenoj presudi, koje je potvrđeno drugostepenom presudom, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje u smislu člana 404. ZPP.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda ispunjeni su uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11...55/14) zbog razmatranja pravnog pitanja i ujednačavanja sudske prakse u vezi prava na naknadu troškova postupka. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući pobijano rešenje o troškovima postupka u smislu člana 408. u vezi člana 420. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tužioca osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11...55/14), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Tužilac je tužbom tražio da se tužena obaveže da uplati pripadajuće doprinose penzijskog i invalidskog osiguranja. Nižestepenim presudama usvojen je tužbeni zahtev, pa je tužena obavezana da u korist tužioca nadležnom fondu uplati doprinose po stopi koja će važiti na dan uplate. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Stav drugostepenog suda je da je tužilac doprinose mogao potraživati i u ranijem postupku u kome je potraživao razliku naknade za slučaj nezaposlenosti.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda osnovano se revizijom tužioca ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava u delu nižestepenih odluka kojima je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Odredbom člana 153. stava 1. ZPP propisano je da je stranka koja u celini izgubi parnicu dužna da protivnoj stranci naknadi troškove, a članom 154. stavom 1. ZPP da će sud prilikom odlučivanja koji će se troškovi naknaditi stranci uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice.

Imajući u vidu sadržinu citiranih zakonskih odredaba, kao i ishod ove parnice, ne može se prihvatiti zaključak nižestepenih sudova da troškovi ovog postupka nisu bili potrebni. Prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka (osim u sporovima iz oblasti porodičnih odnosa), sud ne vodi računa o razlozima pravičnosti, a visina tužbenog zahteva ni jednom zakonskom odredbom nije propisana kao osnov za nedosuđivanje troškova parničnog postupka u situaciji kada je stranka uspela u sporu.

Shodno navedenom, Vrhovni kasacioni sud je preinačio prvostepenu i drugostepenu odluku u delu o troškovima postupka tako što je obavezao tuženu da tužiocu na ime naknade troškova prvostepenog postupka isplati iznos od 21.000,00 dinara. Navedeni iznos obuhvata nagradu punomoćniku za sastav tužbe u iznosu od 6.000,00 dinara i nagradu punomoćniku za zastupanje na dva održana ročišta (23.10.2018, 29.11.2018) u iznosima od po 7.500,00 dinara, sve prema AT. Na iznos naknade troškova prvostepenog postupka tužiocu je dosuđena zakonska zatezna kamata od izvršnosti presude do isplate, a odbijen je deo zahteva od presuđenja do izvršnosti presude, jer tužena dolazi u docnju tek kada odluka o troškovima parničnog postupka postane pravnosnažna i kada protekne rok za njeno dobrovoljno ispunjenje. Dakle, dolazak tužene u docnju se u ovakvoj situaciji podudara sa trenutkom kada odluka suda kojom je obavezana da tužiocu naknadi parnične troškove postane izvršna, što daje pravo tužiocu da od tužene potražuje i zateznu kamatu počev od izvršnosti presude, u skladu sa odredbom člana 277. stava 1. ZOO. Tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara koji se odnosi na nagradu punomoćniku za sastav žalbe prema AT.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 416. stava 1. u vezi člana 420. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.

Kako je tužilac uspeo u postupku po reviziji, ovaj sud je primenom člana 165. stava 2. u vezi članova 153. i 154. i 163. st. 2. ZPP obavezao tuženu da tužiocu naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara koji se odnosi na nagradu punomoćniku za sastav revizije.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić