Rev 3841/2018 naknada štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3841/2018
31.10.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Branislava Bosiljkovića, Božidara Vujičića i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca DOO „AA“ ..., čiji je punomoćnik Slavko Radosavljev, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Branislav Stanić, advokat iz ..., uz učešće umešača na strani tuženog Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Zrenjaninu, radi naknade štete, odlučujući o revizijama tuženog i umešača na strani tuženog, izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3474/17 od 01.03.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 31.10.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnim revizijama tuženog i umešača na strani tuženog izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3474/17 od 01.03.2018. godine u delu stava prvog izreke kojim je potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu.

ODBACUJU SE, kao nedozvoljene, revizije tuženog i umešača na strani tuženog izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3474/17 od 01.03.2018. godine u delu stava prvog izreke kojim je potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P 743/2016 od 07.03.2017. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da isplati tužiocu iznos od 1.505.071,83 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev za traženu kamatu na dosuđeni iznos za period od 08.12.2015. godine do dana presuđenja 07.03.2017. godine. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 384.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3474/17 od 01.03.2018. godine, stavom prvim izreke delimično je usvojena žalba tuženog, dok je žalba umešača odbačena, i presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu P 743/2016 od 07.03.2017. godine preinačena u delu odluke o troškovima postupka tako što je odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova postupka preko iznosa od 366.900,70 dinara do dosuđenog iznosa od 384.900,00 dinara, kao i zahtev tužioca kamatu na dosuđeni iznos troškova postupka za period od dana preuđenja do izvršnosti presude, dok je u perostalom delu žalba tuženog odbijena i prvostepena presuda potvrđena u pobijanom usvajajućem delu. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi i umešač na njegovoj strani su blagovremeno izjavili revizije zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o revizijama odlučuje kao o izuzetno dozvoljenim na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbama člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/18 – u daljem tekstu: ZPP) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti te revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o odgovornosti tuženog za materijalnu štetu prouzrokovanu tužiocu neovlašćenim korišćenjem ½ dela parcele broj ... i cele parcele broj ... u k.o. ... u 2013. godini, koje je posed dobio tužilac po osnovu ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji zaključenim sa „VV“ ..., te o obavezi tuženog da tako nastalu štetu nadoknadi tužiocu, koji je radnjama tuženog onemogućen u ostvarenju imovinske koristi obradom istih parcela.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u ovom sporu ne postoje zakonski razlozi za odlučivanje o posebnim revizijama tuženog i umešača na strani tuženog. Odgovornost tuženog postoji i zasniva se na odredbama o naknadi štete iz članova 154., 155., 158. i 189. Zakona o obligacionim odnosima u vezi sa institutom upotrebljavanja tuđe stvari u svoju korist iz člana 219. istog Zakona. U konkretnom slučaju pravilno su primenjene relevantne odredbe materijalnog prava po pitanju aktivne i pasivne legitimacije stranaka za koje je pravilno utvrđeno da su u materijalnopravnom odnosu štetnika i oštećenog. S`toga nema mesta odlučivanju o posebnim revizijama tuženog i umešača radi novog tumačenja prava, niti postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana. Takođe, po oceni Vrhovnog kasacionog suda ne postoji potreba ni da se odlučuje o posebnim revizijama radi ujednačavanja sudske prakse, jer revidenti uz revizije nisu priložili, niti su se pozvali na suprotne sudske odluke iz kojih bi proizlazilo da je na drugačiji način odlučivano u istoj ili istovetnoj činjenično-pravnoj situaciji.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljenih revizija u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizije tuženog i umešača na njegovoj strani nisu dozvoljene.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Revizije nisu dozvoljene po članu 403. stav 3. ZPP, jer vrednost predmeta spora pobijanog dela u iznosu od 1.505.071,83 dinara očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe 26.03.2014. godine, koja je merodavna za ocenu dozvoljenosti revizije u smislu navedenog člana.

S`toga je, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić