Rev 3947/2020 3.1.1.4.6

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3947/2020
21.04.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Laslo Dubajić, advokat iz ..., protiv tuženih Republike Srbije, koju zastupa Republičko državno pravobranilaštvo, DOO „HOLTEH GRADNJA“ Beograd, čiji je punomoćnik Gordana Perišić, advokat iz ..., Stečajne mase stečajnog dužnika Stambene zadruge radnika Univerziteta u Novom Sadu „Tehničar“, Novi Sad – u stečaju, koga zastupa stečajni upravnik BB iz ..., čiji je punomoćnik Čedomir Nikolić, advokat iz ... i VV iz ..., radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tuženog DOO „HOLTEH GRADNJA“ Beograd, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 471/20 od 26.02.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 21.04.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog D.O.O. „HOLTEH GRADNJA“ Beograd izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 471/20 od 26.02.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu P 2477/18 od 02.10.2019. godine, utvrđeno je da je tužilac isključivi nosilac prava korišćenja nepokretnosti: gradskog građevinskog zemljišta na adresi ... u ..., koja se nalazi na parceli broj ..., upisana u listu nepokretnosti ... KO ... kao pašnjak II klase, koji je stekao u svojinu po pravnom osnovu kupoprodaje od prodavca, ovde tuženog VV, što su tuženi dužni trpeti. Utvrđeno je da je tužilac isključivi titular prava svojine na nepokretnosti: porodičnoj stambenoj zgradi spratnosti P+1, projektovane površine 177,99 m2 izgrađene na parceli ... KO ..., upisane u listu nepokretnosti ... KO ..., što su tuženi dužni trpeti. Obavezani su tuženi Republika Srbija, DOO „HOLTEH GRADNJA“ Beograd i Stečajna masa stečajnog dužnika Stambene zadruge radnika Univerziteta u Novom Sadu „Tehničar“ Novi Sad u stečaju, da tužiocu naknade troškove postupka u iznosu od 240.600,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 471/20 od 26.02.2020. godine, odbijene su žalbe tuženih Republike Srbije, DOO „HOLTEH GRADNJA“ Beograd i Stečajne mase stečajnog dužnika Stambene zadruge radnika Univerziteta u Novom Sadu „Tehničar“ Novi Sad u stečaju i prvostepena presuda potvrđena. Odbijeni su zahtevi tužioca i tuženih za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi DOO „HOLTEH GRADNJA“ Beograd je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim članom 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 18/20), i utvrdio da revizija tuženog DOO „HOLTEH GRADNJA“ Beograd, nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba ovog zakona, pa nema ni povrede iz člana 374. stav 1. ZPP, na koju se revizijom ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je držalac katastarske parcele broj ..., površine 3 ara 78 m2, upisane u list nepokretnosti ... KO ..., na kojoj je kao vlasnik upisana Republika Srbija, a kao nosilac prava korišćenja tuženi DOO „HOLTEH GRADNJA“ Beograd. Reč je o gradskom građevinskom zemljištu. Tuženo privredno društvo je na toj parceli započelo gradnju porodične stambene zgrade, koju je nedovršenu ugovorom od 10.08.1998. godine prenelo u svojinu SZ „Tehničar“ Novi Sad, koje je dalje istu nepokretnost prodalo tuženom VV na osnovu ugovora od 1997. godine i aneksa tog ugovora od 10.08.1998. godine. Tužilac je u državinu sporne parcele stupio po zaključenom kupoprodajnom ugovoru sa tuženim VV, koji je overen 26.08.1998. godine. Ugovor koji su zaključili sadržao je dozvolu prodavca da se kupac uknjiži kao vlasnik kada se za to steknu uslovi. Tužilac je isplatio kupoprodajnu cenu, stupio u posed nepokretnosti, dovršio gradnju kuće u koju se uselio nakon dva do tri meseca od kupoprodaje i od tada nesmetano koristi kupljenu nepokretnost.

U registru APR pod matičnim brojem 27004903 je kao aktivna upisana stečajna masa čiji je dužnik Stambena zadruga radnika Univerziteta u Novom Sadu „Tehničar“ u stečaju. Rešenjem Privrednog suda u Novom Sadu od 21.07.2016. godine, zaključen je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Stambenom zadrugom radnika Univerziteta u Novom Sadu „Tehničar“ Novi Sad u stečaju i određen je nastavak stečajnog postupka nad stečajnom masom stečajnog dužnika.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su primenom člana 28. stav 2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, zaključili da je tužilac održajem stekao pravo korišćenja na parceli ... i pravo svojine na porodičnoj stambenoj zgradi koja se nalazi na toj parceli, zbog čega su usvojili tužbeni zahtev.

Prema oceni Vrhovnog kasacionog suda, pobijana presuda je doneta pravilnom primenom materijalnog prava.

Odredbom člana 28. stav 2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, propisano je da savestan i zakonit držalac nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo svojine, stiče pravo svojine na tu stvar održajem protekom 10 godina.

Odrebom člana 102. Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“ broj 72/09... 37/19), stavom 1. propisano je da se pravo korišćenja na građevinskom zemljištu, pretvara u pravo svojine, bez naknade, a stavom 2. istog člana da se pravo svojine iz stava 1. ovog člana stiče se danom stupanja na snagu ovog zakona, a upis prava svojine vrši organ nadležan za poslove državnog premera i katastra, po službenoj dužnosti.

Shodno citiranim zakonskim odredbama, a kod utvrđenog činjeničnog stanja da je tužilac zaključio ugovor o kupoprodaji spornih nepokretnosti, isplatio kupoprodajnu cenu, stupio u državinu objekta, ali nije sproveo upis stvarnih prava i javne evidencije, pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da je pravo korišćenja na zemljištu i vanknjižno pravo svojine na izgrađenom objektu tužilac stekao održajem. Naime, tužilac je savestan i zakonit držalac. Pretpostavka savesnosti njegove državine u ovom postupku nije dovedena u sumnju obzirom da je sve vreme nesmetano koristio sporne nepokretnosti po osnovu zaključenog kupoprodajnog ugovora, a upravo postojanje ugovora čini njegovu državinu i zakonitom, jer je reč o punovažnom pravnom poslu koji vodi sticanju prava svojine. Sticanje prava korišćenja na gradskom građevinskom zemljištu može imati osnov u pravilima o sticanju održajem iz člana 28. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, s obzirom da je nakon donošenja Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“ broj 72/09... 37/19), prema članu 102. dozvoljena konverzija prava korišćenja zemljišta, što znači da se institut održaja po analogiji može primeniti i na pravo korišćenja.

Tužbenim zahtevom obuhvaćeni su sticaoci spornih nepokretnosti u nizu od graditelja, preko stambene zadruge, do tuženog VV, kao prodavca iz kupoprodajnog ugovora koji je zaključio sa tužiocem. Tužilac na osnovu tog ugovora do sada nije mogao izdejstvovati upis prava u javno evidenciju o nepokretnostima, jer za sporni stambeni objekat nije pribavio upotrebnu dozvolu. Na tom zemljištu sada je upisano pravo svojine u korist tužene Republike Srbije i pravo korišćenja u korist tuženog DOO „HOLTEH GRADNJA“ Beograd, zbog čega su neosnovani revizijski navodi da ne raspolaže vlasničkim pravima na osporenim nepokretnostima, jer je njima raspolagao još 1998. godine u korist SZ „Tehničar“ Novi Sad. To što nije sproveden upis prava na kasnije sticaoce ne menja aktuelno katastarsko stanje, pa je revident imao mogućnost da još u odgovoru na tužbu prizna tužbeni zahtev, ali kako to nije učinio, pravilno je obavezan i na plaćanje troškova postupka, a odluka o troškovima postupka doneta je pravilnom primenom članova 153. i 154. ZPP.

Neosnovani su i revizijski navodi da je tužilac trebalo da pokrene upravni postupak za upis prava svojine, s obzirom da je tužilac u ovom postupku tužbom tražio utvrđenje da je nosilac prava korišćenja na zemljištu i titular prava svojine na objektu koji se nalazi na tom zemljištu, a ne upis prava svojine.

U ostalim navodima revizije ponavljaju se žalbeni navodi koji su već bili pravilno cenjeni od strane drugostepenog suda i osporava se ocena izvedenog dokaza zbog čega se revizija ne može izjaviti, prema članu 407. stav 1. ZPP, te ih ovaj sud neće detaljno obrazlagati u skladu sa odredbom člana 414. stav 2. ZPP.

Zbog navedenog Vrhovni kasacioni sud je primenom odredaba člana 414. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić