Rev 3981/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3981/2021
25.11.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Biserke Živanović, Vesne Subić i Zorana Hadžića, članova veća, u postupku rehabilitacije po zahtevu predlagača AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Živanović, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača Republike Srbije, koju zastupa Javni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, radi rehabilitacije pokojnog BB, bivšeg iz ..., odlučujući o reviziji predlagača izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Reh ž 21/2021 od 22.03.2021. godine, u sednici održanoj dana 25.11.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji predlagača, izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Reh ž 21/2021 od 22.03.2021. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija predlagača izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Reh ž 21/2021 od 22.03.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu Reh 280/16 od 08.10.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je zahtev za rehabilitaciju pok. BB, biv.iz ..., rođenog ...1909. godine u ..., od oca VV i majke GG, Srbin, pa je utvrđeno da je on bio žrtva progona i nasilja iz političkih i ideoloških razloga. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je ništavo i da ne proizvodi pravno dejstvo rešenje o konfiskaciji imovine Sreskog suda u Obrenovcu I 124/50 od 15.08.1950. godine. Stavom trećim izreke, obavezan je protivnik predlagača da predlagaču na ime troškova postupka isplati iznos od 137.500,00 dinara.

Apelacioni sud u Beogradu je, rešenjem Reh ž 21/2021 od 22.03.2021. godine, stavom prvim izreke, preinačio rešenje Višeg suda u Beogradu Reh 280/16 od 08.10.2018. godine, u stavu prvom i drugom izreke, tako što je odbio kao neosnovan zahtev predlagača za rehabilitaciju pok. BB, biv. iz ..., rođenog ...1909. godine u ..., od oca VV i majke GG, Srbin, da se utvrdi da je on bio žrtva progona i nasilja iz političkih i ideoloških razloga, te da se utvrdi da je ništavo i da ne proizvodi pravno dejstvo rešenje o konfiskaciji njegove imovine, Sreskog suda u Obrenovcu I 124/50 od 15.08.1950. godine. Stavom drugim izreke, isto rešenje preinačeno je u stavu trećem izreke, tako što svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv rešenja drugostepenog suda, kojim je postupak pravnosnažno okončan, predlagač je izjavio blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Posebna revizija je propisana odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11, 55/14, 87/18, 18/20), tako što je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u ovom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi za izuzetnu dozvoljenost revizije, pošto pogrešna primena materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije isključivo ukoliko postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, što ovde nije slučaj. Bitna povreda odredaba parničnog postupka, odnosno pogrešna primena pravila o teretu dokazivanja propisanog odredbom člana 231. Zakona o parničnom postupku, na koju revident ukazuje, nije zakonom propisan razlog za izjavljivanje posebne revizije. Predlagač u reviziji nije pružio dokaz o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova, pa nije ispunjen ni zakonski uslov koji se odnosi na potrebu ujednačavanja sudske prakse.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da je revizija nedozvoljena.

Odredbom člana 18. stav 3. Zakona o rehabilitaciji (''Službeni glasnik RS'', br. 92/11), propisano je da protiv pravnosnažnog rešenja u postupku rehabilitacije nije dozvoljena revizija.

U konkretnom slučaju, radi se o postupku rehabilitacije, pa revizija predlagača nije dozvoljena.

To što je odredbom člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku propisano da je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka, nije od uticaja na drugačiju odluku, jer se ovde radi o postupku rehabilitacije koji je propisan posebnim zakonom (Zakon o rehabilitaciji), a na osnovu tog posebnog zakona, revizija nije dozvoljena.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu drugom izreke, doneo na osnovu odredbe člana 413., u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić