
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4096/2024
16.04.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Rajković, advokat iz ..., protiv tuženih Javnog preduzeća „Putevi Srbije“ Beograd, Preduzeća za puteve „Valjevo“ AD Valjevo, čiji je punomoćnik Dušan Despotović, advokat iz ... i Opštine Ub, čiji je zakonski zastupnik Opštinsko pravobranilaštvo Ub, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog Preduzeća za puteve „Valjevo“ AD Valjevo, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3600/22 od 30.08.2023. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž 3600/22 od 17.01.2024. godine, u sednici održanoj 16.04.2026. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana revizija tuženog Preduzeća za puteve „Valjevo“ AD Valjevo, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3600/22 od 30.08.2023. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž 3600/22 od 17.01.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Ubu P 715/20 od 18.05.2022. godine, stavom prvim izreke, obavezani su tuženi JP „Putevi Srbije“ Beograd i Opština Ub da tužilji solidarno na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove plate 100.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha 130.000,00 dinara i na ime materijalne štete 10.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na napred navedene iznose počev od 18.05.2022. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila solidarno obavezivanje tuženih JP „Putevi Srbije“ Beograd i Opštine Ub da joj na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova na ime estetske naruženosti plate solidarno 100.000,00 dinara kao i veći deo tužbenog zahteva od iznosa dosuđenih stavom prvim izreke i to na ime pretrpljenih fizičkih bolova do iznosa od 400.000,00 dinara i na ime pretrpljenog straha do iznosa od 200.000,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila obavezivanje tuženog Preduzeća za puteve „Valjevo“ AD Valjevo da joj na ime nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova na ime estetske naruženosti plati 100.000,00 dinara, na ime pretrpljenih fizičkih bolova 400.000,00 dinara i na ime pretrpljenog straha 200.000,00 dinara, kao i na ime troškova lečenja 10.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na napred navedene iznose počev od 18.05.2022. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezani su tuženi JP „Putevi Srbije“ Beograd i Opština Ub, da tužilji solidarno na ime troškova postupka plate 233.300,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na napred navedeni iznos počev od izvršnosti presude do isplate. Stavom petim izreke obavezana je tužilja da tuženom Preduzeću za puteve „Valjevo“ AD Valjevo, na ime parničnih troškova isplati 88.709,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3600/22 od 30.08.2023. godine ispravljene rešenjem istog suda Gž 3600/22 od 17.01.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tuženih Javnog preduzeća „Putevi Srbije“, i Opštine Ub i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, odbijena je, kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavu drugom izreke. Stavom trećim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu stava trećeg izreke, tako što je obavezan tuženi Preduzeće za puteve „Valjevo“ AD Valjevo, da solidarno sa tuženima Javnim preduzećem „Putevi Srbije“ Beograd i Opštinom Ub, isplati tužilji na ime nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 100.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha iznos od 130.000,00 dinara i na ime materijalne štete iznos od 10.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 18.05.2022. godine do isplate, dok je u preostalom delu stava trećeg izreke potvrđena prvostepena presuda i žalbe tužilje i tuženih Javnog preduzeća „Putevi Srbije“ Beograd i Opštine Ub, odbijene, kao neosnovane. Stavom četvrtim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu četvrtom izreke prvostepene presude, tako što su obavezani tuženi Javno preduzeće „Putevi Srbije“ Beograd i Opština Ub, da tužilji na ime troškova parničnog postupka solidarno isplati iznos od 172.300,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate. Stavom petim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu petom izreke prvostepene presude, tako što je obavezan tuženi Preduzeće za puteve „Valjevo“ AD Valjevo da solidarno sa tuženima JP „Putevi Srbije“ Beograd i Opštinom Ub isplati tužilji na ime troškova parničnog postupka iznos od 172.300,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom šestim izreke, odbačena je žalba tužene Opštine Ub izjavljena protiv stava drugog izreke prvostepene presude, kao nedozvoljena. Stavom sedmim izreke obavezani su tuženi da tužilji na ime naknade troškova drugostepenog postupka isplate iznos od 9.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi Preduzeće za puteve „Valjevo“ AD Valjevo je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11...10/23) i utvrdio da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je dana 13.09.2020. godine, u večernjim satima, šetajući trotoarom Ulice ..., u kom delu je navedena ulica u sastavu državnog puta 2A kategorije u naseljenom mestu .., zapela za ostatak saobraćajnog znaka – izbočinu koja se nalazila na trotoaru, nakon čega je pala i udarila gornjom vilicom o beton. Sporna prepreka na trotoaru je postojala najmanje šest godina pre predmetne nezgode, a kritična deonica puta osvetljena je svetiljkama ulične rasvete, koja se nalazi sa suprotne strane Ulice ... i naspram spornog mesta na trotoaru (širina trotoara je 1,5 m, a prepreka na trotoaru se nalazi na 1 m od kolovoza i na 0,5 m od ivičnjaka pored zelene površine). Do kontakta sa preprekom na trotoaru i pada tužilje došlo je na taj način što je tužilja prilikom kretanja izbegla opasnost koju je stvorio biciklista na trotoaru, naglo menjajući svoj pravac kretanja, a što je za posledicu imalo kraće odsustvo pažnje i nevoljni kontakt sa preprekom na trotoaru, koja je bila dovoljna da dovede do gubitka ravnoteže i pada. Tužilja je adekvatno reagovala na iznenadnu opasnu situaciju koju je stvorio nepoznati biciklista, na napred opisani način, a konkretan izgled prepreke, nije bio očekivana prepreka na trotoaru. Usled pada tužilja je pretrpela fizičke bolove i strah i materijalnu štetu nastalu povodom troškova lečenja.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je primenom člana 2. tačka 12, člana 4. stav 1. tačka 5, člana 9, 10, 67, 68. i 72. stav 2. Zakona o putevima, člana 133. stav 1, 154. stav 1. Zakona o bezbednosti saobraćaja zaključio da je tuženi JP „Putevi Srbije“ Beograd odgovoran za naknadu nematerijalne i materijalne štete tužilje i to kao upravljač javnog puta, dok odgovornost tužene Opštine Ub proizlazi iz odredbe člana 72. stav 2. Zakona o putevima, jer trotoar predstavlja dodatni elemenat i opremu državnog puta, koji trotoar je izgrađen za potrebe naselja, zbog čega je i u nadležnosti održavanje od strane tužene opštine, kao jedinice lokalne samouprave. S obzirom na to da redovno održavanje javnog puta obuhvata naročito popravku, zamenu, dopunu i obnavljanje saobraćajne signalizacije i opremu puta, to je prvostepeni sud utvrdio da su tuženi JP „Putevi Srbije“ Beograd i Opštinom Ub bili u obavezi da otklone navedeni ostatak od saobraćajnog znaka, koji je ostao u vidu izbočine na kolovozu i predstavljao opasnost po bezbedno kretanje pešaka. Prvostepeni sud je odbio, kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje u odnosu na tuženo Preduzeće za puteve „Valjevo“ AD Valjevo smatrajući da nije pasivno legitimisan, s obzirom da zakon nije ovlastio tuženog JP „Putevi Srbije“ Beograd kao upravljača javnog puta da svoju odgovornost za štetu koja nastane korisnicima po propisanim okolnostima prebacuje ugovorom ili na drugi način na druga pravna lica sa kojima je u poslovnim odnosima u vezi sa izvođenjem dokaza na obezbeđenju trajnog, neprekidnog i kvalitetnog održavanja javnog puta, radi nesmetanog i bezbednog obavljanja saobraćaja na njemu.
Po oceni Vrhovnog suda, pravilno je drugostepeni sud preinačio prvostepenu odluku i obavezao tuženo Preduzeće za puteve „Valjevo“ AD Valjevo da solidarno sa tuženima JP „Putevi Srbije“ Beograd i Opštinom Ub, tužilji naknadi nematerijalnu i materijalnu štetu, pravilnom primenom materijalnog prava.
Suprotno navodima revizije tuženog Preduzeća za puteve „Valjevo“ AD Valjevo, pravilan je zaključak drugostepenog suda da je tuženo Preduzeće za puteve „Valjevo“ AD Valjevo, kao izvođača radova zajedno sa naručiocem radova odogovoran za pričinjenu štetu tužilji, jer je tužilja dokazala postojanje uzročno-posledične veze između izvođenja radova i nastale štete, zbog čega je pravilnom primenom člana 173, 174. i 207. Zakona o obligacionim odnosima ovaj tuženi zajedno sa ostalim tuženima obavezan da solidarno tužilji naknadi pretrpljenu štetu.
Naime, Zakonom o putevima („Službeni glasnik RS“, broj 41/18) u članu 2. stav 1. tačka 12. propisano je da saobraćajna signalizacija i oprema jesu sredstva i uređaji za regulisanje saobraćaja, saobraćajni znakovi, oznake na putu, uređaj za davanje svelosnih saobraćajnih znakova, branici ili polubranici na prelazu puta preko železničke pruge, privremena saobraćajna signalizacija, svetlosne oznake na putu i druge oznake na putu (oprema puta) u skladu sa propisima kojima se uređuje saobraćajna signalizacija; tačkom 18. istog stava propisano je da je trotoar posebno uređen deo puta pored kolovoza namenjen prvenstveno za kretanje pešaka; tačkom 54. istog stava propisano je da je upravljač javnog puta javno preduzeće, privredno društvo i drugi oblici organizovanja koji u skladu sa zakonom kojim se uređuje položaj javnih preduzeća mogu da obavljaju delatnosti od opšteg interesa, dok je tačkom 60. istog stava propisano da održavanje javnog puta jeste izvođenje radova i obavljanje usluga u okviru postojećeg putnog zemljišta kojima se obezbeđuje očuvanje karakteristike puta u stanju koje je bilo u trenutku njegove izgradnje ili rekonstrukcije i može biti redovno, rehabilitacija i urgentno. Članom 4. stav 1. tačka 5. propisano je da javni put obuhvata trotoare, pešačke i biciklističke staze na putnom zemljištu, dok je tačkom 8. propisano da javni put obuhvata saobraćajnu signalizaciju i opremu. Delatnost upravljanja javnim putevima je od opšteg interesa i obuhvata planiranje, projektovanje, izgrdnju, rekonstrukciju, održavanje i zaštitu javnog puta kako je to propisano članom 9. stav 1. i stav 2. tačka 1. Zakona o putevima, a između ostalog propisano je da upravljanje javnim putevima obuhvata i ustupanje radova na projektovanju, izgradnji, održavanju, rekonstrukciji i stručnom nadzoru javnog puta (član 9. stav 2. tačka 4). Članom 13. stav 1. istog zakona propisano je da je upravljač javnog puta dužan da obezbedi trajno, neprekidno i kvalitetno održavanje i zaštitu puta, u cilju nesmetanog i bezbednog odvijanja saobraćaja uključujući i organizaciju naplate putarine, dok je stavom 3. propisano da upravljač javnog puta odgovara za štetu koja nastane korisnicima puta zbog propuštanja blagovremenog obavljanja radova na održavanju puta propisanih ovim zakonom, odnosno zbog izvođenja tih radova suprotno propisanim tehničkim uslovima i načinu njihovog izvođenja. Članom 68. stav 1. istog zakona, propisano je da redovno održavanje obuhvata skup aktivnosti, mere i radove koji se preduzimaju tokom dela ili cele kalendarske godine, na putnoj mreži ili na pojedinim deonicama puta, radi održavanja i očuvanja funkcionalne ispravnosti javnog puta, putnih objekataka, saobraćajne signalizacije i opreme puta, dok su stavom 2. istog člana bliže navedeni koji su to radovi na redovnom održavanju javnog puta. Članom 72. stav 1. istog zakona propisano je da upravljač državnog puta održava kolovoznu konstrukciju kao sastavni deo državnog puta i saobraćajnu signalizaciju na državnom putu koja prolazi kroz naselje, osim uređaja za davanje svetlosnih saobraćajnih znakova i turističke signalizacije.
Kod utvrđenog da je upravljač javnog puta na kome se desila nezgoda tuženi JP „Putevi Srbije“ Beograd u skladu sa napred citiranim odredbama Zakona o putevima, te kako je radove na upravljanju poverio tuženom Preduzeću za puteve „Valjevo“ AD Valjevo, to je pravilan zaključak drugostepenog suda da je obaveza tuženog Preduzeća za puteve „Valjevo“ AD Valjevo da zajedno sa tuženim JP „Putevi Srbije“ Beograd obezbeđuje trajno, neprekidno i kvalitetno održavanje i zaštitu tog puta u cilju nesmetanog i bezbednog odvijanja saobraćaja na njemu i odgovara za štetu koja nastane korisnicima puta zbog propuštanja blagovremenog obavljanja radova na održavanju i zaštiti puta, a u skladu sa ugovorom o obavljanju poslova na održavanju i zaštiti magistralnih i regionalnih puteva zaključenog 31.03.1992. godine, kojim su pravni prethodnik tuženog JP „Putevi Srbije“ Beograd (Direkcija za puteve Beograd) kao naručilac radova i tuženo Preduzeće za puteve „Valjevo“ AD Valjevo, kao izvođač radova, regulisani svoje međusobne odnose vezano i za održavanje i zaštitu puteva. Kako je tužilja 13.09.2020. godine, u večernjim satima, šetajući se trotoarom Ulice ..., zapela za ostatak saobraćajnog znaka – izbočinu koja se nalazila na trotoaru, nakon čega je pala i udarila gornjom vilicom o beton, to proizlazi i odgovornost tuženog Preduzeća za puteve „Valjevo“ AD Valjevo da zajedno sa tuženim JP „Putevi Srbije“ Beograd naknadi štetu tužilji.
Imajući u vidu napred navedeno neosnovani su navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava i nedostatku pasivne legitimacije na strani tuženog Preduzeća za puteve „Valjevo“ AD Valjevo.
Sa napred navedenih razloga, primenom člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
