Rev 4173/2023 3.1.2.4.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4173/2023
05.02.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Miroslav Jovanov i Vladimir Stoiljkovski, advokati iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Jevtić, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti i poništaja ugovora o doživotnom izdržavanju, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2703/22 od 20.10.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 05.02.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2703/22 od 20.10.2022. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Požarevcu P 38/22 od 08.08.2022. godine, stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio prema tuženom da se utvrdi da su ništavi i bez pravnog dejstva ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen pred javnim beležnikom Milošem Milićevićem broj OPU: 1571/17 od 12.12.2017. godine, kao i tri aneksa tog ugovora navedeni u stavu prvom izreke, koji su zaključeni između sada pok. VV, bivšeg iz ... i tuženog BB iz ..., te da se naloži RGZ SKN Požarevac da izvrši povratnu uknjižbu i upis prava svojine na 1/2 dela u korist pok. AA, biv. iz ... na nepokretnostima u ln br. .. KO ..., taksativno navedenim u tom stavu; stavom drugim izreke odbijen je eventualni tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se ponište ugovor o doživotnom izdržavanju sa aneksima navedenim stavu prvom izreke i da se izvrši povratna uknjižba i upis prava svojine na 1/2 u korist pok. VV, biv. iz ... na nepokretnostima navedenim u stavu prvom izreke; stavom trećim izreke odbijen je kao neosnovan prigovor stvarne nenadležnosti Višeg suda u Požarevcu da postupa u ovoj pravnoj stvari; stavom četvrtim izreke obavezan je tužilac da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 343.650,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2703/22 od 20.10.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Požarevcu P 38/22 od 08.08.2022. godine u stavu prvom, drugom i četvrtom izreke; stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužioca i tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovani.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju preko punomoćnika, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 18/20) i ocenio da revizija tužioca nije osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju od 12.12.2017. godine sa aneksima, zaključili su VV iz ..., otac tužioca, kao primalac izdržavanja i tuženi BB iz ..., kao davalac izdržavanja. VV je naveo u ugovoru da ima dvoje dece „koji ne pitaju za njega niti mu pomažu“, te zbog toga zaključuje ugovor kojim prenosi 1/2 od kp. br. .. površine 24,64 ari u KO Požarevac, kp. br. .. njiva 4. klase površine 25,10 ari i objekte porodičnu stambenu zgradu i pomoćnu zgradu na davaoca izdražvanja, s tim što se davalac izdržavanja obavezuje da ga doživotno izdržava kroz obezbeđenje hrane i odeće, posete prijateljima, nege, pažnje u bolesti, vođenje kod lekara, da snosi troškove lečenja i održavanja domaćinstva, da snosi troškove sahrane i daje pomene po mesnim običajima. Aneksom broj 3 navedenog ugovora o doživotnom izdržavanju ugovoreno je da se davalac izdržavanja može upisati na svim nepokretnostima koji su predmet ugovora bezuslovno sa teretom doživotnog plodouživanja u korist primaoca izdržavanja. Na osnovu nalaza i mišljenja veštaka dr Vojina Kuzmanovića, neuropsihijatra, utvrđeno je da je VV bolovao od demencije vaskularnog tipa kao posledice multihemijskih promena u moždanim strukturama, zbog čega nije bio svestan značaja svojih radnji niti je bio sposoban da upravlja svojim sposobnostima, odnosno bio je neuračunljiv, pa i sporne pravne poslove nije bio sposoban da shvati. Na osnovu nalaza i mišljenja dr Zorana Ćirića, neuropsihijatra, VV, sa psihijatrijske strane, bio je sposoban da sačini sporne pravne poslove kada je u pitanju osnovni ugovor i prvi aneks ugovora o doživotnom izdržavanju, a kada su u pitanju periodi od 11.02.2020. godine do 11.03.2020. godine bio je nesposoban za rasuđivanje i odlučivanje u odnosu na sačinjavanje aneksa 2. i aneksa 3. ugovora. Kako navedeni veštaci nisu usaglasili svoje nalaze i mišljenja, određeno je superveštačenje, pa je na osnovu nalaza i mišljenja Sudsko-medicinskog odbora, Univerziteta u Beogradu, Medicinskog fakulteta, na osnovu medicinske dokumentacije, a imajući u vidu nalaze i mišljenje oba veštaka u vezi sa neurološkim oboljenjem VV, utvrđeno da je VV bolovao od šećerne bolesti i arterijske hipertenzije, te da je neurološke smetnje ispoljio 01.05.2016. godine sa mogućnošću da je doživeo blaži moždani udar, a konačno mišljenje Odbora je da ne postoji ni jedna medicinska činjenica na osnovu koje bi se moglo utvrditi da je VV u vreme zaključenja predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju imao narušenu poslovnu sposobnost, naprotiv, postoje mnogobrojni pokazatelji koji ukazuju na to da je VV u vreme potpisivanja osnovnog ugovora sa tri aneksa i u naredne dve godine nakon toga, imao u dovoljnoj meri očuvane mentalne kapacitete, da je mogao da shvati prirodu i efekte ovakvog čina.

Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su primenom člana 211. ZPP odbili i primarni i eventualni tužbeni zahtev tužioca, zauzimajući pravni stav da tužbom nije obuhvaćena kao stranka u postupku i kći sada pokojnog primaoca izdržavanja – GG ni kao voljni jedinstveni suparničar na strani tužioca, ni kao nužni jedinstveni suparničar na strani tuženog, pa na strani tuženog nema potpune pasivne legitimacije.

Takav zaključak i pravni stav nižestepenih sudova prihvata i Vrhovni sud.

Odredbom člana 205. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da više lica mogu jednom tužbom da tuže, odnosno da budu tuženi (suparničari) ako su u pogledu predmeta u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obaveze proističu iz istog činjeničnog i pravnog osnova, a članom 210. istog zakona, propisano je da ako se po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može da se reši na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), oni se smatraju kao jedna parnična stranka, tako da se kad pojedini suparničari propuste neku parničnu radnju, dejstvo parničnih radnji koje su izvršili drugi suparničari odnose se i na one koji te radnje nisu preduzeli. Članom 211. ZPP propisano je da nužno suparničarstvo postoji ako po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa tužbom moraju da se obuhvate sva lica koja su učesnici materijalnopravnog odnosa (stav 1.), a ako sva lica iz stava 1. ovog člana nisu obuhvaćena tužbom kao stranke, sud će da odbije tužbeni zahtev, a da o nužnom suparničarstvu sud vodi računa po službenoj dužnosti (stav 3.).

Odredbom člana 103. Zakona o obligacionim odnosima propisano je kada se ugovor smatra ništavim, a članom 104. istog zakona, propisane su posledice ništavosti ugovora.

Imajući u vidu da tužilac podnetom tužbom traži utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju sa aneksima i da se naloži RGZ SKN Požarevac da izvrši povratnu uknjižbu i upis prava svojine na 1/2 dela u korist pok. VV, biv. iz ... na navedenim katastarskim parcelama (primarni tužbeni zahtev), odnosno da se poništi predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju sa aneksima i da se naloži RGZ SKN Požarevac da izvrši povratnu uknjižbu i upis prava svojine na 1/2 dela u korist sada pok. VV bivšeg iz ... na predmetnim nepokretnostima (evetnualni tužbeni zahtev), to je pravilan zaključak nižestepenih sudova o neosnovanosti tužbenog zahteva, jer u konkretnom slučaju ne postoji potpuna procesna zajednica na strani tuženih, kao nužnih i jedinstvenih suparničara, koja vodi odbijanju tužbenog zahteva zbog nedostatka potpune pasivne legitimacije, s obzirom da je tužbom, kao tužena, morala biti obuhvaćena i GG, kći sada pok. VV, kao njegov zakonski naslednik. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, tužbom moraju biti obuhvaćene sve ugovorne strane, s obzirom na pravno dejstvo utvrđenja ništavosti shodno članu 104. Zakona o obligacionim odnosima. Pitanje pravne valjanosti i pravnog dejstva ugovora mora se raspraviti između ugovornih strana. U konkretnom sučaju kako je predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen između tuženog, kao davaoca izdržavanja, i sada pokojnog VV, kao primaoca izdržavanja, koji osim tužioca, od zakonskih naslednika ima i kćerku GG, to je u konkretnom slučaju tužbom morala biti obuhvaćena i GG, kao zakonski naslednik pokojnog VV. Kada je jedan od ugovarača preminuo, njegova zaostavština (prava i obaveze) prelazi po sili zakona na naslednike u smislu člana 206, a u vezi člana 212. Zakona o nasleđivanju („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 46/95, 101/03 i 6/15). Propuštanje tužioca da kao stranku u sporu za utvrđenje ništavosti ovog ugovora sa aneksima i nalaganje RGZ SKN Požarevac da izvrši povratnu uknjižbu i upis prava svojine na 1/2 dela predmetnih nepokretnosti u korist sada pok. VV biv. iz ..., označi i GG, stekli su se uslovi za odbijanje tužbenog zahteva, pa su navodi revidenta kojima se osporava pasivna legitimacija GG kao zakonskog naslednika pokojnog VV, uz ukazivanje da ona nije ugovorna strana, ocenjeni kao neosnovani. U situaciji nepostojanja potpune procesne zajednice na strani tuženih, kao nužnih i jedinstvenih suparničara, navodi u reviziji kojima se osporava pravilnost primene materijalnog prava su bez uticaja na drugačije odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

Sud je cenio i ostale navode revizije, pa je našao da su neosnovani, jer je drugostepeni sud u pobijanoj odluci dao jasne, potpune i pravilne razloge iz kojih proizilazi neosnovanost revizijskih razloga, koje ovaj sud u svemu prihvata.

Na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka nije osnovan, budući da on nije postigao uspeh sa izjavljenom revizijom, te mu ne pripada pravo na naknadu troškova tog postupka u smislu odredbe člana 165. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija,

Branka Dražić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković