
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4182/2019
30.10.2019. godina
Beograd
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene, izjavljenoj protiv dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2396/18 od 07.03.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1. 17/18 od 09.03.2018. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužilji naknadi štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Vranju I 1945/09, sada I 648/17, i to po osnovu razlike zarade i naknade zarade 42.958,76 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.07.2009. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka 38.049,75 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.09.2009. godine do isplate, i na ime troškova izvršenja 2.400,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 09.03.2018. godine do isplate. Preko ovako dosuđenih iznosa, tužbeni zahtev tužilje je odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2396/18 od 07.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke za dosuđenu razliku zarade i naknadu zarade, kao i troškove parničnog postupka. Određeno je da prvostepena presuda ostaje neizmenjena u stavu prvom izreke u odbijajućem delu. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv drugostepene presude, zastupnik tužene je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11, 55/14). Naime, nema razloga koji ukazuju na potrebu razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava. Rešenjima Apelacionog suda u Nišu na koja se u reviziji poziva, ukinute su prvostepene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Rešenja Višeg suda u Leskovcu, na koja se revizijom ukazuje, ne odnose se na isti činjenični i pravni osnov kao pobijano rešenje, s obzirom da se odnose na povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnim postupcima, a sentenca iz rešenja Vrhovnog kasacionog suda Ržg 1071/2015, na koju revizija ukazuje, odnosi se na naknadu materijalne štete u zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, prema tada važećim odredbama Zakona o uređenju sudova, a ne na naknadu materijalne štete u parničnom postupku, koja je dosuđena primenom Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kao u konkretnom slučaju. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Tužbom od 11.01.2018. godine, tužilja je tražila naknadu štete u ukupnom iznosu od 83.408,51 dinar.
Budući da se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, radi se o sporu male vrednosti u smislu člana 468. stav 1. ZPP, a članom 479. stav 6. ZPP je propisano da revizija u sporovima male vrednosti nije dozvoljena.
Iz navedenog razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Jasminka Stanojević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić