
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4192/2020
19.11.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Gordane Komnenić, Božidara Vujičića, Jasminke Stanojević i Biserke Živanović, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Branislav Popović, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i „Addiko bank“ AD, Beograd, čiji je punomoćnik Nemanja Aleksić, advokat iz ..., radi poništaja sporazuma, odlučujući o reviziji tužene „Addiko bank“ AD, Beograd izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 654/20 od 12.03.2020. godine, u sednici održanoj 19.11.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene „Addiko bank“ AD, Beograd izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 654/20 od 12.03.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene „Addiko bank“ AD, Beograd izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 654/20 od 12.03.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Šapcu P 304/19 od 05.12.2019. godine, stavom prvim izreke utvrđeno je da je ništav deo sporazuma o obezbeđenju novčanog potraživanja – zasnivanju založnog prava hipoteke prvog reda, koji je zaključen u Opštinskom sudu u Šapcu u predmetu I 1210/05 dana 05.06.2005. godine, između „Hypo Alpe Adria banka“ a.d. Novi Beograd, pravnog prethodnika tužene, kao izvršnog poverioda i „Nameštaj VV“ d.o.o. ..., kao izvršnog dužnika i tuženog BB iz ..., kao založnog dužnika, kojim je upisano založno pravo – hipoteka prvog reda, prodajom nepokretnosti: porodično-stambene zgrade koja se nalazi u ... u ul. ... br. .., sagrađena na kat.parceli br. .. KO ... (sada upisana u listu nepokretnosti broj .. KO ..., zemljište pod zgradom – objektom na kat.parceli broj .. porodično-stambena zgrada površine 103 m2, broj zgrade .. i zemljište pod zgradom – objektom, pomoćna zgrada broj .., površine 27 m2, i to na suvlasničkom udelu tužilje od ½, što su tuženi dužni priznati. Stavom drugim izreke obavezana je tužena „Addiko bank“ AD, Beograd da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 82.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti odluke do konačne isplate, dok je odbijen zahtev za naknadu troškova preko dosuđenog a do traženih 95.700,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 654/20 od 12.03.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene „Addiko bank“ AD, Beograd i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena „Addiko bank“ AD, Beograd je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Pravnosnažnom presudom odlučeno je o poništaju sporazuma, kojom je utvrđeno da je ništav deo sporazuma o obezbeđenju novčanog potraživanja – zasnivanju založnog prava hipoteke prvog reda, koji je zaključen u Opštinskom sudu u Šapcu u predmetu I 1210/05 dana 05.06.2005. godine. O ovom pravu sudovi su odlučili primenom materijalnog prava koje u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Naime, odredbom člana 403. stav 2. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi poništaja sporazuma podneta je 28.11.2016. godine, a vrednost predmeta spora označena u tužbi je 100.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić