
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4199/2019
05.02.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić, Gordane Komnenić, Vesne Popović i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Srđan Aleksić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi utvrđenja diskriminacije, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2501/19 od 11.06.2019. godine, na sednici održanoj 05.02.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2501/19 od 11.06.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2501/19 od 11.06.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom na osnovu priznanja Višeg suda u Novom Pazaru P 1372/18 od 01.04.2019. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je Zaključkom Vlade RS broj 401-161/2008 od 17.01.2008. godine, kojim su dozvoljena sredstva radi isplate novčane pomoći ratnim vojnim rezervistima sa prebivalištem na teritoriji sedam nerazvijenih opština Kuršumlija, Blace, Bojnik, Lebane, Žitorađa, Doljevac i Prokuplje, povređeno načelo jednakih prava i obaveza, čime je izvršena diskriminacija na osnovu mesta prebivališta tužioca, kao rezerviste sa prebivalištem u ..., koja nije navedena u Zaključku Vlade Republike Srbije broj 401- 161/2008 od 17.01.2008. godine. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužiocu troškove postupka od 9.100,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.
Rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2501/19 od 11.06.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena odluka o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude na osnovu priznanja.
Protiv pravnosnažne odluke donete u drugom stepenu, tužena je izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11 i 55/14), ocenio da revizija tužene nije izuzetno dozvoljena.
Primenom člana 404. stav 1. ZPP, posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Pobijanim pravnosnažnim rešenjem, potvrđeno je prvostepeno rešenje o troškovima postupka. O ovom pravu tužioca sudovi su odlučili uz pravilnu primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca. Iz tih razloga, ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP, propisano je da se revizija može izjaviti i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, ali primenom stava 2. istog člana, revizija protiv rešenja nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude, što znači da je uslovljena graničnom vrednošću za izjavljivanje revizije, propisanom članom 403. stav 3. ZPP.
Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog duga, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.
Imajući ovo u vidu, kao i da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv drugostepene odluke kojom je potvrđena prvostepena presuda u delu odluke o troškovima postupka, dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužioca, koje ne čini njegovo glavno potraživanje, to je i revizija nedozvoljena.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Biserka Živanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić