Rev 4222/2019 3.1.3.13.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4222/19
15.07.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužilja AA i BB, obe iz ..., koje zastupa punomoćnik Marija Simić, advokat iz ..., protiv tuženih VV i GG, obe iz ..., koje zastupa punomoćnik Olivera Popović, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilja izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž br 8734/18 od 08.03.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 15.07.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilja izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž br 8734/18 od 08.03.2019. godine.

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužilja za naknadu troškova revizijskog psotupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P br 19264/2016 od 24.04.2018. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je ništav ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu pod poslovnim brojem 5 3R br 1713/2011 od 14.06.2011. godine, te da isti nema pravno dejstvo od momenta zaključenja, što su tužene dužne da priznaju i trpe. Stavom drugim izreke utvrđeno je da tužilje imaju pravo nasleđivanja na osnovu zakona sa udelom od po 1/9 idealnih delova na zaostavštini ostavioca pok. DD, a koja se sastoji od nepokretnosti, pištolja i novčanih potraživanja i sredstava bliže opisanih u izreci presude, što su tužene dužne priznati i trpeti. Stavom trećim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužilja u delu kojim su tražile da se u katastru nepokretnosti uknjiži bez saglasnosti, odobrenja i prisustva tuženih pravo tužilja na nasleđivanje na osnovu zakona sa udelom od po 1/9 idealnih delova na zaostavštini ostavioca pok. DD, a koja se sastoji od stana bliže opisanog u izreci presude. Stavom četvrtim izreke presude obavezane su tužene da tužiljama solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 267.412,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.04.2018. godine pa do isplate, u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka presude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž br 8734/18 od 08.03.2019. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilja kojim su tražile utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu pod poslovnim brojem R3 br 1713/2011 od 14.06.2011. godine, te da isti nema pravno dejstvo od momenta zaključenja, što bi tužene bile dužne da priznaju i trpe. Stavom drugim izreke odbijena je, kao neosnovana, žalba tuženih i potvrđena prvostepena presuda u delu stava drugog izreke kojom su tužilje tražile da se utvrdi da imaju pravo nasleđivanja na osnovu zakona sa udelom od po 1/9 idealnih delova na zaostavštini ostavioca pok. DD, a koja se sastoji od novčanih potraživanja, novčanih sredstava, pištolja i grobnog mesta, sve bliže opisano u izreci presude, dok je u preostalom delu stava drugog izreke preinačena prvostepena presuda i u tom delu odbijen tužbeni zahtev. Stavom trećim izreke preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu četvrtom izreke prvostepene presude, tako što su obavezane tužilje da tuženima solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 117.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka presude. Stavom četvrtim izreke odbijen je, kao neosnovan, zahtev tužilja za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilje su blagovremeno izjavile reviziju, pobijajući istu u preinačujućem delu izreke presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužene su podnele odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija dozvoljena, u smislu člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 18/20), pa je pobijanu presudu u preinačujućem delu ispitao u smislu člana 408. istog Zakona, te je utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 3. stav 3. i člana 211. Zakona o parničnom postupku, na koju se u reviziji posebno ukazuje, jer je drugostepeni sud pravilno primenio navedene zakonske odredbe.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, sada pok. DD, koja je preminula dana ...2015. godine imala je troje dece, i to ćerke GG i VV, ovde tužene i sina ĐĐ, preminulog dana ...2011. godine, čije su ćerke tužilje. Ugovorom o doživotnom izdržavanju zaključenim i overenim pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu dana 14.06.2011. godine, pod brojem R3 br 1713/2011 tužene su se, kao davaoci izdržavanja, obavezale da primaoca izdržavanja, DD doživotno izdržavaju na način i pod uslovima bliže navedenim u ugovoru, a nakon smrti primaoca izdržavanja na davaoca izdržavanja će biti preneta svojina na stanu broj ..., po strukturi trosoban, koji se nalazi u ... zgrade u ulica ... u ..., površine 89,51 m2, postojećem na kat. parceli broj ... KO ... i to tako što će svakom davaocu izdržavanja iz ovog ugovora pripasti ½ idealnog dela nepokretnosti. Sada pok. DD je u navedenom stanu živela sa svojom kćerkom GG i sada pokojnim sinom ĐĐ. Tužena GG se brinula o majci, vodila je kod lekara, nabavljala lekove, održavala domaćinstvo, dok je tužena VV povremeno dolazila kod majke i finansijski je pomagala. Pok. DD je bila pokretna sve do poslednjeg dana i mentalno očuvana, a umrla je od moždanog udara, nikada nije bila u radnom odnosu i nasledila je penziju od muža koja je iznosila oko 40.000 dinara.

ĐĐ, sin sada pok. DD imao je tri kćerke, i to tužilje i ćerku DD. Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu O br. 8596/15 od 04.12.2016. godine tužene su oglašene za naslednike na zaostavštini pok. DD, koju čine novčana potraživanja kod Republičkog fonda za PIO, novčana sredstva na tekućem računu kod banke „...“ a.d. ..., pištolj marke „...“ i grobno mesto broj ..., na parceli ... C na ... u ... . U ostavinskom postupku nisu učestvovale tužilje kao ćerke sada pok. ĐĐ, jer ih tužene nisu prijavile kao zakonske naslednike sada pok. DD.

Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostepeni sud je zaključio da sada pok. DD izdržavanje nije bilo potrebno, te da je sporni ugovor zaključen u cilju izigravanja prava tužilja, kao nužnih naslednika, pa s obzirom i na činjenicu da tužene nakon smrti sada pok. DD u predlogu za pokretanje ostavinskog postupka nisu kao naslednice prijavile tužilje, koje su ćerke njihovog pok. brata ĐĐ, prvostepeni sud je utvrdio da je sporni ugovor o doživotnom izdržavanju ništav, te da tužiljama pripada po 1/9 idealnog dela zaostavštine iza pok. DD, koju čini već navedena pokretna i nepokretna imovina.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu u delu koji se odnosi na utvrđenje ništavosti spornog ugovora o doživotnom izdržavanju i odbio tužbeni zahtev s obzirom da tužilje nisu obuhvatile sve pravne sledbenike ugovorne strane koja nije živa, a koje u ovom postupku imaju status nužnih suparničara, u smislu člana 211. stav 2. Zakona o parničnom postupku, pa je shodno tome preinačena prvostepena presuda i u odnosu na utvrđenje prava svojine tužilja po osnovu nasleđivanja na stanu koji je bio predmet spornog ugovora o doživotnom izdržavanju.

Pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo doneseći pobijanu presudu, za koju je dao dovoljno razloga, koje u svemu prihvata i Vrhovni kasacioni sud.

Suprotno navodima revizije, u konkretnom slučaju ne postoji potpuna pasivna legitimacija na strani tuženih, odnosno u postupku nisu učestvovala sva lica koja nužno čine procesnu zajednicu, s obzirom da treća ćerka sada pok. ĐĐ, sina primaoca izdržavanja, nije niti tužena, niti je u postupku učestvovala na strani tužilja.

Činjenica na koju se u reviziji ukazuje da DD, sestra tužilja nije bila zainteresovana da učestvuje u postupku, ne utiče na pravilnost pobijane presude, s obzirom da su tužilje bile dužne da svoju sestru obuhvate tužbom, odnosno da ona bude tužena, kao pravni sledbenik sada pok. DD.

Pravno dejstvo utvrđenja ništavosti ugovora dužne su da trpe strane u tom ugovoru i njihovi eventualni pravni sledbenici na čija prava i obaveze može da utiče ništavost ugovora, pa se zahtev za utvrđivanje ništavosti mora usmeriti protiv tih osoba, jer se zbog prirode pravnog odnosa spor za utvrđenje ništavosti ugovora može rešiti samo na jednak način prema svim suparničarima, koji moraju da se obuhvate tužbom kao učesnici materijalno-pravnog odnosa, kako je propisano članom 210. i članom 211. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Ako sva lica iz člana 211. stav 1. ZPP nisu obuhvaćena tužbom kao stranke, sud će da odbije tužbeni zahtev kao neosnovan, a o nužnom suparničarstvu sud vodi računa po službenoj dužnosti (stav 2. i stav 3. člana 211. ZPP).

Vrhovni kasacioni sud je cenio i ostale navode izjavljene u reviziji kojima se ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude u preinačujućem delu izreke, zbog čega ti navodi nisu posebno obrazloženi.

Tužilje u postupku po reviziji nisu uspele, pa nemaju pravo na troškove tog postupka u smislu člana 153. i 154. ZPP, koje su tražile i opredelile u reviziji.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude, na osnovu člana 414. stav 1. i člana 165. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Božidar Vujičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić