Rev 4231/2020 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4231/2020
25.11.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Biserke Živanović i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Branislav Rajić, advokat iz ..., protiv tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Beograd, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 9989/19 od 24.01.2020. godine, u sednici održanoj 25.11.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 9989/19 od 24.01.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 9989/19 od 24.01.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 2530/2019 od 07.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da sud obaveže tuženog da tužiocu na ime naknade štete zbog manje isplaćivanih mesečnih iznosa penzije za period od novembra 2014. godine zaključno sa oktobrom 2018. godine plati iznose po 21.617,56 dinara za period od novembra 2014. godine zaključno sa novembrom 2015. godine, iznose od po 21.971,53 dinara mesečno za period od decembra 2015. godine zaključno sa novembrom 2016. godine, iznose od po 22.301,10 dinara mesečno od decembra 2016. godine zaključno sa novembrom 2017. godine i iznose od po 23.416,15 dinara mesečno od decembra 2017. godine zaključno sa oktobrom 2018. godine, sve sa zakonskom zateznom kamatom na svaki od navedenih mesečnih iznosa počev od 21. datuma narednog meseca za prethodni mesec pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 9989/19 od 24.01.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 2530/2019 od 07.03.2019. godine u stavovima prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa, pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao i novog tumačenja prava.

Odlučujući o izuzetnoj dozvoljenosti revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 87/18), Vrhovni kasacioni sud nalazi da nema razloga za odlučivanje o reviziji tužioca.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

U konkretnom slučaju, tužilac je tražio naknadu štete zbog isplate penzije u umanjenom iznosu u periodu od novembra 2014. godine zaključno sa oktobrom 2018. godine. Sudovi su utvrdili da je tužiočeva penzija umanjena na osnovu Zakona o privremenom uređivanju načina isplate penzija („Službeni glasnik RS“ br. 116/14), te da tuženi nije nezakonito umanjio tužiočevu penziju, tako da nalaze da nema nezakonitog rada tuženog kao osnova za naknadu materijalne štete. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi propisani članom 404. stav 1. ZPP, jer se revizijom faktički traži tumačenje Zakona o privremenom uređivanju načina isplate penzija, što nije razlog za izjavljivanje posebne revizije. U ovoj parnici nema potrebe za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa, pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao i potrebe za novim tumačenjem prava.

Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilaca nije dozvoljena.

Članom 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici podneta je 31.01.2019. godine sa zahtevom za naknadu štete u visini od 1.093.291,00 dinar, što je dinarska protivvrednost od 9.231,53 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (1 evro = 118,43 dinara).

Kako je pobijani deo pravnosnažne presude ispod dinarske protivvrednosti od 40.000 evra, što je zakonski cenzus za izjavljivanje revizije u smislu člana 403. stav 3. ZPP, to revizija tužioca nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić