Rev 4245/2022 3.1.2.22; zajam, kredit

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4245/2022
22.02.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milorad Bojčević, advokat iz ..., protiv tuženih BB, čiji je punomoćnik Svetlana Cokić, advokat iz ... i VV, koju zastupa BB, svi iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1299/2021 od 08.02.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 22.02.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1299/2021 od 08.02.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Majdanpeku P 150/19 od 23.12.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se tuženi obavežu da mu na ime duga solidarno isplate iznos od 10.000 evra, sa kamatom koju primenjuje Evropska centralna banka, a koja se ima računati od 02.08.2007. godine pa do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po prodajnom kursu NBS na dan plaćanja, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženima na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 83.625,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1299/2021 od 08.02.2022. godine, stavom prvim izreke, ukinuta je prvostepena presuda i presuđeno: Odbija se tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi obavežu da mu na ime duga solidarno isplate iznos od 10.000 evra sa kamatom koju primenjuje Evropska centralna banka, a koja se ima računati od 02.08.2007. godine pa do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po prodajnom kursu NBS na dan plaćanja, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 116.775,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tuženi BB je dao odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom odredbe člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...18/20) i utvrdio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Navodima revizije kojima se ukazuje da prvostepeni sud u ponovljenom postupku nije postupio po primedbama iz ukidnog rešenja drugostepenog suda Gž 594/18, nije bitna povreda postupka učinjena pred drugostepenim sudom, pa ista ne predstavlja revizijski razlog u smislu člana 407. ZPP.

Pred drugostepenim sudom pred kojim je otvorena rasprava u smislu člana 383. stav 4. ZPP, utvrđeno je da je tužilac pozajmio tuženom BB iznos od 10.000 evra, a tuženi je o ovoj pozajmici svojeručno sačinio priznanicu 20.01.2007. godine, sa rokom vraćanja 6 meesci, do 20.07.2007. godine. Priznanicu su, pored ugovarača, potpisali prisutni GG, sin tužioca i VV, supruga tuženog. Iz iskaza svedoka DD, ĐĐ, EE, ŽŽ, čiji iskazi su prihvaćeni kao međusobno, sadržajno i hronološki saglasni, u skladu i sa iskazom tuženih, utvrđeno je da su tuženi vratili tužiocu zajam u iznosu od 10.000 evra i to u dva navrata, u proleće 2008. godine i u toku 2012. godine u iznosima od po 5.000 evra. Nakon isplate tuženi je od tužioca tražio priznanicu, ali je tužilac odbio da mu je preda, rekavši da se tu nešto ne slaže oko kamate.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni sud je zaključio da je tužiocu vraćen ugovoreni zajam, te je ispunjenjem prestala obaveza tuženih iz člana 562. u vezi člana 557. Zakona o obligacionim odnosima, bez obzira na činjenicu da je tužilac odbio da tuženom BB vrati priznanicu koja je služila kao isprava na okolnost postojanja potraživanja. Tužilac je prilikom predaje drugog dela zajma od 5.000 evra, a u trenutku kada mu je traženo vraćanje priznanice, naveo da prethodno mora da proveri okolnosti u vezi kamate, na osnovu koje činjenice je sud zaključio da tužilac nije sporio ni okolnost da je prethodno već isplaćena prva polovina, dakle ista suma od 5.000 evra, te je drugom isplatom glavnica bila u potpunosti vraćena.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, drugostepeni sud je, suprotno navodima revizije, pravilno primenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtev za isplatu utuženog iznosa.

Prema članu 262. stav 1. Zaokna o obligacionim odnosima, poverilac u obligacionom odnosu je ovlašćen da od dužnika zahteva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je savesno i u svemu kako ona glasi. Članom 557. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, propisano je da se zajmodavac obavezuje da preda u svojinu zajmoprimcu određenu količinu novca ili kojih drugih zamenljivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati posle izvesnog vremena istu količinu novca, odnosno istu količinu stvari, iste vrste i kvaliteta.

U konkretnom slučaju, pravilna je ocena drugostepenog suda da je prestala obaveza tuženih iz člana 562. u vezi člana 557. Zakona o obligacionim odnosima, s obzirom da su tuženi vratili tužiocu zajam u iznosu od 10.000 evra.

Navodima revizije se osporava ocena dokaza, što je bez uticaja na odlučivanje, jer je ocena dokaza u nadležnosti suda koji odlučuje po svom uverenju na osnovu savesne i bližljive ocene svakog dokaza zasebno, svih dokaza kao celine i na osnovu rezultata celokupnog postupka, koje će činjenice da uzme kao dokazane, na osnovu člana 8. ZPP-a, a tu odredbu zakona je drugostepeni sud, pri oceni izvedenih dokaza i iskaza svedoka i stranaka, pravilno primenio. Neosnovani su revizijski navodi o učinjenoj povredi postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 245. stav 1. i 245. stav 2. ZPP, s obzirom da se svedok ŽŽ izjasnio o okolnostima koje su mu lično poznate u vezi isprave koja je sačinjena po kazivanju njegovog pokojnog oca ZZ.

Odluka o troškovima parničnog postupka doneta je pravilnom primenom odredaba člana 153. i 154. Zakona o parničnom postupku.

Sa napred navedenih razloga, a saglasno članu 414. stav 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić