
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4247/2018
24.01.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ... i BB iz ..., koje zastupa Vladimir Popović, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., koga zastupa Vojin Stojković, advokat iz ..., radi utvrđenja po tužbi i protivtužbi, odlučujući o reviziji tuženog VV izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž broj 2966/17 od 27.03.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 24.06.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog VV izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž broj 2966/17 od 27.03.2018. godine, trećeg, petog, sedmog, osmog i devetog stava izreke.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka u iznosu od 18.000,00 dinara.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kruševcu P broj 1673/16 od 16.03.2017. godine, prvim stavom izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca AA prema tuženom VV i utvrđeno je da je tužilac vlasnik kuće od slabog materijala – čatmare površine 11 h 8 m postojeće na kp. br. ... i ..., obe u KO ..., kao i spratnog dela kuće, koja je od tvrdog materijala dimenzija 13 h 18 m postojeće na kp br ... i ... KO ... što je tuženi dužan priznati i trpeti. Drugim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev tužilje BB iz ... prema tuženom VV iz ... da se utvrdi da je tužilja vlasnica kuće od slabog materijala 11 h 8 m, postojeće na kp.br. ... i ... obe u ..., kao i spratnog dela kuće, od tvrdog materijala površine 13 h 8 m na istim parcelama, što bi tuženi bio dužan priznati. Trećim stavom izreke odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog VV prema tužiocima AA i BB kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik po osnovu deobe, poklona i održaja spratnog dela stambene zgrade veličine 12,25 h 10 m (zgrada broj 2, porodična stambena zgrada od prizemlja i sprata pod zgradom objektom 94 m2) izgrađenoj na kp br ... KO ..., kao i dela ove parcele neophodno potrebnog za redovnu upotrebu ovog spratnog dela stambene zgrade u merama i granicama kao u izreci prvostepene presude. Četvrtim stavom izreke odbijen je eventualni protivtužbeni zahtev tuženog VV prema tužiocu AA i BB kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik po osnovu nasleđa svoje pokojne majke GG bivše iz ... sa idealnim udelom nepokretnosti bliže opisanih u izreci prvostepene presude. Petim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tuženi tražio da se prema tužiocima utvrdi da je vlasnik parcela bliže navedenih u izreci prvostepene presude, šestim stavom izreke odbijen je protivtužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je vlasnik pokretnih stvari bliže navedenih u izreci prvostepene presude. Sedmim stavom izreke obavezan je tuženi VV da tužiocu AA naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 268.000,00 dinara.
Po žalbi tuženog presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2966/17 od 27.03.2018. godine, prvim stavom izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Kruševcu P 1673/16 od 16.03.2017. godine u prvom, trećem, četvrtom, petom, šestom i sedmom stavu izreke. Drugim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac AA prema tuženom VV tražio da se utvrdi da je vlasnik kuće od slabog materijala – čatmare 11 h 8 m postojeće na kp br ... i kp br ... obe u KO ..., kao i spratnog dela kuće od tvrdog materijala dimenzije 13 h 8 m postojeće na istim kp br, što bi tuženi bio dužan priznati i trpeti. Trećim stavom izreke odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog VV prema tužiocima AA i BB kojim je tražio da se utvrdi da je po osnovu deobe, poklona i održaja vlasnik spratnog dela stambene zgrade, veličine 12,25 h 10 m sa bližim oznakama kao u izreci presude. Četvrtim stavom izreke usvojen je protivtužbeni zahtev tuženog VV prema tužiocima AA i BB i utvrđeno je da je tuženi VV vlasnik po osnovu nasleđa svoje majke GG bivše iz ... sa 1/8 idealnog dela stambene zgrade veličine 25 h 10 m sa bližim oznakama kao u izreci prvostepene presude što su tužioci dužni priznati i trepeti upis prava svojine tuženog u javnim knjigama. Petim stavom izreke odbijen je protivtužbeni zahtev kojim je tuženi tražio da se prema tužiocima utvrdi da je vlasnik po osnovu nasleđa svoje majke na stambenoj zgradi od tvrdog građevinskog materijala površine 9 h 11 m koja se sastoji od prizemlja i sprata, pomoćne zgrade od tvrdog građevinskog materijala koja se sastoji od radionice i štale sve pod jednim krovom veličine 17 h 6 h 11 h 5,1 m, jedne pomoćne zgrade veličine 9,4 h 8,9 m obora i koša sa pomoćnim prostorijama veličine 10,2 h 13,5 h 5 m, zgrade broj 3 pomoćna zgrada prizemna kao i objekti su izgrađeni na kp br ... KO ..., što su tužioci dužni priznati i trpeti upis prava i svojine u korist tuženog. Šestim stavom izreke odbijen je prigovor presuđene stvari. Sedmim stavom izreke odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog kojim je prema tužiocima tražio da se utvrdi da je vlasnik po osnovu nasleđa iza svoje pokojne majke sa idealnim udelom od 1/8 parcela navedenih u izreci presude, što su tužioci dužni priznati i trepeti upis prava svojine u javnim knjigama. Osmim stavom izreke odbijen je protivtužbeni zahtev da se utvrdi da je tuženi vlasnik pokretnih stvari bliže navedenih u izreci presude. Devetim stavom izreke obavezani su tužioci da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 53.600,00 dinara.
Blagovremeno izjavljenom revizijom tuženi VV pobija drugostepenu presudu u trećem, petom, sedmom, osmom i devetom stavu izreke pozivajući se na odredbu člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 55/14), iz svih zakonom propisanih razloga. Troškove postupka je tražio.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u okviru ovlašćenja iz člana 408. ZPP i utvrdio da revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Bitna povreda iz čl. 374. stav 2. tačka 12. ZPP nije revizijski razlog u smislu člana 407. stav 1. ZPP, pa ne može biti predmet razmatranja revizijskog suda.
U konkretnom slučaju saglasno čl. 403. stav 3. čl. 407. stav 2. ZPP dozvoljeno je osporavati činjenično stanje, koje je po oceni revizijskog suda potpuno i pravilno utvrđeno pa su neosnovani navodi revizije o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
Prema činjeničnom stanju utvrđenom u postupku koji je prethodio donošenju pravnosnažne presude koja se revizijom pobija stranke u ovom postupku su rođena braća i sestra, sinovi i ćerka pokojnih DD i GG, bivših iz ... . Otac stranaka je sa svojim roditeljima ĐĐ i EE, kao primaocima izdržavanja, zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju 1968. godine koji je overen u Opštinskom sudu u Kruševcu pod brojem R 189/68 kojim je ugovoreno da primaoci izdržavanja ocu stranaka kao davaocu izdržavanja ostavljaju kao naknadu za pruženo izdržavanje zgradu na kp br ... KO ... i to jednu kuću veličine 10 h 6 m sa četiri odeljenja; jednu kuću veličine 12 h 6,5 m sa suterenom, jednu štalu veličine 8 h 6 m sa dva odeljenja, jedan koš sa vajatom veličine 6 h 4 m na kp br ..., kp br ..., ..., ..., i kp br ... . Rešenjem Opštinskog suda u Kruševcu O broj 186/69 od 04.11.1969. godine na zaostavštini pokojnog ĐĐ preminulog 1968. godine za naslednika je oglašen njegov sin DD na 1/2 kp br ... šuma, s tim što predmet zaostavštine nije bila imovina koja je obuhvaćena ugovorom o doživotnom izdržavanju.
Otac stranaka sa majkom stranaka zasnovao je bračnu zajednicu 1950. godine. Živeli su u zajedničkom domaćinstvu sa babom i dedom stranaka u postupku i tokom trajanja zajednice zaključen je ugovor o doživotnom izdržavanju koji je za predmet imao nepokretnu imovinu koja je tada postojala. Članovi porodične zajednice bavili su se poljoprivredom i stočarstvom. Stambena zgrada površine 12,25 h 10 m koja se sastoji od prizemlja i sprata pravljena je u periodu od 1963. do 1968. godine. Tužilja BB udala se 1972. godine i napustila je porodično domaćinstvo. Tužilac AA se oženio 1974. godine i živeo u zajedničkom domaćinstvu sa roditeljima sve do 1980. godine kada je na delu kp br ... sagradio stambeni objekat od tvrdog materijala prizemlja i sprata dimeznija 9 h 11 m u koji se uselio 1983. godine. Tuženi VV se oženio 1979. godine i nekoliko godina je sa suprugom živeo u spratnom delu sporne kuće dimenzija 12,25 h 10 m do 1982. godine kada je napustio porodično domaćinstvo i otišao da živi u drugo domaćinstvo.
Otac stranaka nije izvršio deobu imovine niti je usmenim ugovorom o poklonu spratni deo kuće dimenzija 12,25 h 10 m koji se sastoji od prizemlja i sprata i objekta čatmare dimenzija 10 h 6 m sve izgrađene na kp br ... KO ... poklonio tuženom VV. Presudom Opštinskog suda u Kruševcu P broj 4279/81 od 19.02.1985. godine odbijen je tužbeni zahtev tuženog VV i njegove supruge ŽŽ kojim su tražili da se utvrdi da su suvlasnici sa idealnim udelom od 1/3 na stambenoj zgradi na kp br. ... koja se sastoji od prizemlja i sprata dimenzija 11,5 h 9 m što su tuženi DD, GG, ZZ i II dužni priznati i trpeti. Presuda je potvrđena presudom Okružnog suda u Kruševcu Gž broj 1722/85 od 05.09.1985. godine i u presudi je navedeno da je sporna kuća građena po dogovoru tuženih isključivo za u tom postupku tuženog, u ovom postupku tužioca ZZ i njegovu suprugu II, koji su svojim sredstvima i radom kuću sagradili. Gradnja kuće je započeta 1980. godine i u to vreme tužilac ZZ i njegova supruga i tuženi VV i njegova supruga živeli su u posebnim domaćinstvima. Prilikom izgradnje stambene zgrade tužilac ZZ imao je pomoć roditelja u radnoj snazi, životnim namirnicama, davanju zaprege dok tuženi VV i njegova supruga ni na jedan način nisu doprineli sticanju ove imovine.
Tužilac ZZ je sopstevnim sredstvima izgradio i pomoćne objekte opisane u izreci prvostepene presude i to radionicu i štalu, pod jednim krovom, dimenzija 17,6 h 11 h 5,1 m, zatim pomoćnu zgradu veličine 9,4 h 8,9 m, obor i koš sa pomoćnim prostorijama veličine 10,2 h 15,5 h 5 m. Ovi objekti su u funkciji stambenog objekta koji je tužilac ZZ izgradio svojim sredstvima.
Veštačenjem od strane veštaka građevinske struke utvrđeno je da je stambeni objekat spratnosti SU + P građen od tvrdog materijala u periodu od 1965. do 1968. godine i da se objekat sastoji od dve zasebne stambene celine, suterena i sprata do koga se dolazi spoljašnjim stepenicama. Objekat je dimenzija 12,25 h 10 m. Predmetni objekat nalazi se na kp br. ... na kojoj je vlasnik otac stranaka. 2005. godine kp br ... i ... spojene su u celinu koja nosi ... . Na ovoj parceli postoji prizemni stambeni objekat starije gradnje koji je izgrađen na temeljima od kamena sa zidovima od nabijene zemlje i krovnim pokrivačem od ćeramide, koji se koristi kao limarska radionica i dimenzija je u osnovi 10 h 6 m.
U listu nepokretnosti ... KO ... kp br ... upisana je kao vlasništvo oca stranaka koji je vlasnik i na objektima koji se nalaze na ovoj parceli.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja drugostepeni sud je po održanoj glavnoj raspravi utvrdio da otac stranaka nije izvršio usmenu deobu imovine niti je učinio poklon revidentu spratnog dela stambene zgrade veličine 12,25 h 19 m stare kuće – čakmare veličine 10 h 6 m, kao i zemljišta koje je neophodno za redovnu upotrebu objekta i ispod objekta. Naprotiv u postupku pred drugostepenim sudom je utvrđeno da je ovaj objekat dat tuženom i njegovoj supruzi na privremeno korišćenje i da su oni ovaj objekat koristili sve dok se nisu odvojili u posebno domaćinstvo. Ovakvu odluku drugostepeni sud je doneo primenom pravila o teretu dokazivanja, zaključivši da revident na kojem je teret dokazivanja ove činjenice saglasno članu 231. ZPP u postupku nije dokazao.
Što se tiče sticanja prava svojine na ovom objektu po osnovu održaja u smislu člana 28. stav 2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa drugostepeni sud je pravilno zaključio da državina revidenta nije ni zakonita, a ni savesna, da bi se mogao pozivati na održaj jer je revident znao da objekat koji drži nije njegov, već njegovog pokojnog oca.
Zgrada broj 3, pomoćna zgrada prizemna, zemljište pod zgradom 1,22 ara, stambena zgrada od tvrdog građevinskog materijala površine 9 h 11 m koja se sastoji od prizemlja i sprata, pomoćna zgrada od tvrdog građevinskog materijala koja se sastoji od radionice i štale, sve pod jednim krovom veličine 17,6 h 11 h 5 m i jedne pomoćne zgrade veličine 9,4 h 89 m obora i koša sa pomoćnim prostorijama veličine 10,2 h 15,5 h 5 m, koji objekti su izgrađeni na kp br ... KO ..., kao što prvilno zaključuje i drugostepeni sud ne predstavljaju zaostavštinu pokojne majke stranaka, jer se radi o zajedničkoj imovini tužioca i njegove supruge stečene u braku tokom trajanja zajednice života. Roditelji tužioca jesu učestvovali u gradnji i sticanju ove imovine, ali se radi isključivo o njihovoj pomoći sinu. U prilog ovakvog zaključka govori i presuda Opštinskog suda u Kruševcu P 4279/81 od 19.02.1985. godine koja je citirana u obrazloženju ove presude.
Pravilnom primenom pravila o teretu dokazivanja drugostepeni sud je odbio protivtužbeni zahtev u sedmom stavu izreke kojim je tuženi tražio prema tužiocima da se utvrdi da je po osnovu nasleđa iza svoje pokojne majke, sada pokojne GG bivše iz ... sa idealnim udelom od 1/8 vlasnik parcela opisanih u izreci presude. Pravilan je zaključak drugostepenog suda da tužilac na kojem je teret dokazivanja nije dokazao da ova imovina ulazi u zaostavštinu njegove pokojne majke, jer nije dostavio ni jedan dokaz na koga se ova imovina vodi u javnim knjigama.
Što se tiče protivtužbenog zahteva kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik pokretnih stvari, i taj zahtev revidenta je pravilno odbijen kao neosnovan, jer je u postupku nesumnjivo utvrđeno da se radi o pokretnim stvarima koje su isključivo vlasništvo tužioca AA.
Na osnovu izloženog, a kako se ni ostalim navodima revidenta pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primene materijalnog prava ne dovodi u sumnju, Vrhovni kasacioni sud je primenom čl. 414. stav 1. ZPP odbio kao neosnovanu reviziju.
Odluka o troškovima revizijskog postupka doneta je primenom člana 165. stav 2. u vezi sa čl. 154. stav 1. ZPP prema postignutom uspehu u revizijskom postupku.
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić