Rev 4316/2019 3.1.2.8.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4316/2019
01.07.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Tatjana Jovanović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 9376/18 od 13.06.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 01.07.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 9376/18 od 13.06.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 9376/18 od 13.06.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je, kao neosnovana, žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 4261/2017 od 25.06.2018. godine, kojom je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu, na ime naknade materijalne štete, isplati iznos od 12.089.792,46 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 06.07.2015. godine do isplate i obavezan tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 37.500,00 dinara. Stavom drugim izreke odbijen je, kao neosnovan, zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013- US, 55/2014, 87/2018, 18/2020, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba ovog zakona, pa nema ni povrede iz člana 374. stav 1. ZPP, na koju se revizijom ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je 31.03.2004. godine zaključio ugovor o pružanju pravne pomoći i zastupanju sa Hemijskom industrijom „Župa“ a.d Kruševac, kao vlastodavcem, na neodređeno vreme, sa početkom važenja od 01.04.2004. godine. Prema tom ugovoru tužilac je, kao punomoćnik, preuzeo obavezu da vlastodavcu pruža advokatske usluge kroz pravne savete, konsultacije, zastupanja i odbrane pred sudovima i drugim organima, a vlastodavac se obavezao da tužiocu za to plaća paušalno mesečno naknadu u iznosu od 2.000 evra neto, uz uvećanje za visinu poreza na usluge u dinarskoj protivvrednosti po kursu važećem na dan plaćanja, svakog 01.-10. u mesecu za prethodni mesec, kao i da mu isplati iznos dosuđenih i naplaćenih troškova po svakom predmetu, u iznosu koji vlastodavac realizuje, uz umanjenje za iznos materijalnih troškova koje je u toku postupka snosio sam vlastodavac i koji pripadaju vlastodavcu.

HI „Župa“ a.d Kruševac je bilo društveno preduzeće, a na osnovu ugovora o prodaji društvenog kapitala metodom javnog tendera od 13.01.2004. godine preduzeće „Vektra M“ d.o.o. je kupilo 70% društvenog kapitala HI „Župa“ a.d Kruševac. Agencija za privatizaciju je dopisom od 01.07.2005. godine obavestila ova preduzeća da se ugovor od 13.01.2004. godine smatra raskinutim zbog neispunjenja ugovornih obaveza istekom naknadno ostavljenog roka, pa je Agencija donela odluku o prenosu kapitala HI „Župa“ a.d Kruševac Akcijskom fondu.

Tužilac je svoje obaveze iz zaključenog ugovora preduzimao zaključno sa julom 2006. godine, ali kako mu vlastodavac nije isplaćivao naknadu, tužilac je pokrenuo parnični postupak koji je okončan donošenjem presude Osnovnog suda u Kruševcu P 884/12 od 13.02.2014. godine, kojom je obavezana HI „Župa“ a.d Kruševac da tužiocu, na ime duga, isplati iznos od 4.914.652,80 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.08.2006. godine do isplate, i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.064.834,00 dinara. Prvostepena presuda potvrđena je presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3567/16 od 13.12.2016. godine.

U toku trajanja navedenog parničnog postupka, odlukom od 22.04.2010. godine Agencija za privatizaciju je pokrenula postupak restrukturiranja HI „Župa“ a.d Kruševac i odlučila da se postupak sprovede statusnim promenama, promenama pravne forme, promenama na unutrašnjnoj organizaciji, otpisom glavnice duga, pripadajućih kamata ili drugih potraživanja, u celini ili delimično, otpuštanjem duga u celini ili delimično, radi namirenja poverilaca iz sredstava ostvarenih od kapitala subjekta privatizacije i drugim promenama koje se odnose na subjekta privatizacije, a koji omogućavaju prodaju njegovog kapitala i imovine. Istovremeno su pozvani svi poverioci ovog preduzeća da u skladu sa članom 20. stav 3. Zakona o privatizaciji prijave svoja potraživanja. Obaveštenjem od 16.05.2014. godine Agencija za privatizaciju je pozvala poverioce subjekta privatizacije u restrukturiranju, da u skladu sa članom 2. Zakona o izmeni Zakona o privatizaciji (koji je stupio na snagu 13.05.2014. godine), u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Zakona, Agenciji za privatizaciju dostave zahteve za isplatu potraživanja sa rešenjem o izvršenju, izvršnom ispravom i drugim dokumentima kojima dokazuju svoja potraživanja prema subjektu privatizacije u restrukturiranju, radi evidentiranja potraživanja. Tužilac je to učinio 11.06.2014. godine i u prilogu dostavio u tom momentu nepravnosnažnu presudu Osnovnog suda u Kruševcu od 13.02.2014. godine.

Rešenjem Privrednog suda u Kraljevu St br. 23/15 od 06.07.2015. godine nad HI „Župa“ a.d Kruševac je otvoren postupak stečaja i za stečajnog upravnika imenovana je Agencija za privatizaciju. Tužilac je stečajnom upravniku prijavio svoje potraživanje u iznosu od 13.439.801,70 dinara, a stečajni upravnik je tužioca 16.11.2015. godine obavestio da je osporen iznos od 347.760,00 dinara, a neosporen iznos od 13.092.041,70 dinara. U stečajnom postupku tužiocu je 03.07.2017. godine, isplaćen iznos od 1.002.249,24 dinara.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su, primenom materijalnog prava iz člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, u vezi člana 231. ZPP, ocenili da nije osnovan tužbeni zahtev za naknadu štete koju je tužilac pretrpeo u visini nenaplaćenog neosporenog potraživanja u stečajnom postupku vođenom nad HI „Župa“ a.d Kruševac.

Prema članu 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima pravno lice odgovara za štetu koju je njegov organ prouzrokovao trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svoje funkcije.

Iz navedene odredbe proizlazi da stranka ima pravo na naknadu štete ako je šteta nastala kao posledica protivpravnosti, odnosno nezakonitog ili nepravilnog rada organa tužene, a što proističe iz člana 35. Ustava Republike Srbije, po kome svako ima pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete koju mu je nezakonitim i nepravilnim radom prouzrokovalo službeno lice. Da bi oštećeni ostvario pravo na naknadu štete od pravnog lica po pravilima odgovornosti za drugog, oštećeni treba da dokaže, pored opštih uslova za građansko-pravnu odgovornost (da je štetnom radnjom organa tužene tužiocu prouzrokovana šteta - uzročno poslednična veza), da je štetu pričinio organ pravnog lica nezakonitim radom u vršenju svojih funkcija, odnosno nepravilnim radom..

Prema referatu tužbe i navodima u postupku tužilac je tvrdio da je radnjama organa tužene - Akcijskog fonda i Agencije za privatizaciju izazvana insolventnost dužnika tužioca HI „Župa“ a.d Kruševac, što je dovelo do nemogućnosti da tužilac naplati svoje dospelo potraživanje prema ovom preduzeću i u stečajnom postupku.

Za svoju tvrdnju da je nakon prenosa kapitala HI „Župa“ a.d Kruševac Akcijskom fondu njegov dužnik ekonomski propadao zbog lošeg upravljanja i preduzimanja nezakonitih radnji od strane Akcijskog fonda, zbog kojih je 22.04.2010. godine Agencija za privatizaciju pokrenula postupak restrukturiranja u kojem je rasprodata imovina dužnika i čime je tužilac onemogućen da naplati svoje potraživanje, i po oceni Vrhovnog kasacionog suda, tužilac nije dostavio pravno relevantne dokaze.

Postupak restrukturiranja pokrenut je i vođen u skladu sa odredbama tada važećeg Zakona o privatizaciji upravo da bi se omogućilo svim poveriocima da namire svoja potraživanja iz sredstava dobijenih prodajom kapitala subjekta privatizacije, a postupanje organa tužene u skladu sa zakonom se ne može smatrati nepravilnim i nezakonitim radom u smislu člana 172. ZOO. Činjenica da je članom 20ž tada važećeg Zakona o privatizaciji bilo propisano da se od dana donošenja odluke o restrukturiranju do dana donošenja odluke o okončanju restrukturiranja, ne može protiv subjekta privatizacije, odnosno nad njegovom imovinom, odrediti ili sprovesti prinudno izvršenje niti bilo koja mera postupka izvršenja radi namirenja potraživanja nije od uticaja, jer tužilac u toku postupka restrukturiranja subjekta privatizacije, iako je Agenciji za privatizaciju podneo zahtev za isplatu svog potraživanja 11.06.2014. godine, u momentu prodaje kapitala subjekta privatizacije nije imao pravnosnažnu presudu iz kog razloga, čak i da je postupak izvršenja bio moguć, ne bi mogao naplatiti svoje potraživanje.

Ni činjenica da je nad dužnikom tužioca 06.07.2015. godine pokrenut stečajni postupak nije sama po sebi dovoljna da bi se izveo zaključak da je do stečaja došlo zbog nepravilnog ili nezakonitog rada organa tužene, jer je odgovornost pravnog lica uslovljena neprimenjivanjem ili pogrešnim primenjivanjem određenih propisa i postoji ako je šteta nastala kao posledica takvog rada njenog organa koji se može smatrati prekoračenjem, zloupotrebom ili pogrešnom primenom datih ovlašćenja. U konkretnom slučaju tužilac je trebalo da dostavi dokaze na okolnost koje konkretne odluke su pogrešno donete od strane organa tužene, kao i kakve su posledice tih odluka nastupile, odnosno da bi on svoje potraživanje u celosti naplatio u stečajnom postupku da takvih štetnih radnji nije bilo. Pri tom treba imati u vidu da je sudska odluka o potraživanju tužioca prema HI „Župa“ a.d Kruševac postala pravnosnažna 13.12.2016. godine, kada je tužilac stekao mogućnost da naplati svoje potraživanje i da je postupak naplate potraživanja poverilaca stečajnog dužnika sproveden prema isplatnim redovima u skladu sa odredbama Zakona o stečaju.

Iz navedenih razloga, na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci, bez daljeg detaljnog obrazlaganja revizijske odluke u smislu stava 2. istog člana, obzirom da se u reviziji ponavljaju žalbeni razlozi, koje je u potpunosti, jasno i obrazloženo, cenio drugostepeni sud.

Predsednik veća-sudija

Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić