
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4368/2023
18.04.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića, Mirjane Andrijašević, Vesne Mastilović i Nadežde Vidić, članova veća, u postupku naplate sudske takse izvršnog poverioca Republike Srbije – Osnovni sud u Leskovcu, protiv izvršnog dužnika AA iz ..., čiji je punomoćnik Rade Mitrović advokat iz ..., radi naplate, odlučujući o reviziji izvršnog dužnika izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž 867/22 od 18.08.2022. godine, u sednici održanoj 18.04.2024. godine doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji izvršnog dužnika izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž 867/22 od 18.08.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija izvršnog dužnika izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž 867/22 od 18.08.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Leskovcu P1 1146/18 od 07.09.2021. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi-izvršni dužnik, da u roku od 8 dana od dana prijema ovog rešenja plati dugovanu sudsku taksu za prvostepenu presudu u iznosu od 1.900,00 dinara, iznos od 390,00 dinara za opomenu i kaznenu taksu 50 % od visine takse u iznosu od 950,00 dinara, dugovanu sudsku taksu za žalbu u iznosu od 1.900,00 dinara, iznos od 390,00 dinara za opomenu i kaznenu taksu 50 % od visine takse u iznosu od 950,00 dinara, dugovanu taksu za odluku drugostepenog suda po žalbi i prvostepenu odluku 1.900,00 dinara iznos od 390,00 dinara za opomenu i kaznenu taksu 50 % od visine takse u iznosu od 950,00 dinara, kao i dugovanu sudsku taksu za reviziju u iznosu od 3.800,00 dinara, iznos od 390,00 dinara za opomenu i kaznenu taksu 50 % od visine takse u iznosu od 1.900,00 dinara, odnosno sve u ukupnom iznosu od 15.810,00 dinara na tekući račun javnog izvršitelja. Stavom drugim izreke određeno je da ukoliko izvršni dužnik – takseni obveznik u ostavljenom roku ne izvrši uplatu navedenih iznosa, određuje se izvršenje radi naplate novčanog potraživanja iz stava jedan dispozitiva rešenja na celokupnu imovinu izvršnog dužnika – taksenog obveznika. Stavom trećim izreke određeno je da će izvršenje sprovesti javni izvršitelj, stavom četvrtim izreke ovlašćen je javni izvršitelj da ovo rešenje dostavi izvršnom dužniku – taksenom obvezniku, stavom petim konstatovano je da žalba protiv rešenja ne odlaže izvršenje rešenja.
Rešenjem Višeg suda u Leskovcu Gž 867/22 od 18.08.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba izvršnog dužnika i potvrđeno rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Leskovcu P1 1146/18 od 07.09.2021. godine.
Protiv pravosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, izvršni dužnik je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), radi ujednačavanja suske prakse.
Odlučujući o izuzetnoj dozvoljenosti revizije na osnovu člana 404. stav 2. u vezi sa članom 420. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da razlozi za odlučivanje o reviziji nisu osnovani.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
U ovom slučaju revizijom se pobija drugostepena odluka kojom je pravnosnažno odlučeno o načinu plaćanja sudske takse od strane taksenog obveznika koji u parničnom postupku nije platio sudske i kaznene takse. Po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni uslovi propisani članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj jer nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse u postupku prinudne naplate sudske takse.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u prvom stavu izreke.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP u vezi sa članom 420. istog zakona, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.
U postupku prinudne naplate sudske takse primenjuju se pravila Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Sl. glasnik RS“, br. 106/2015, 106/2016, 113/2017 i 54/19), koji u članu 27. propisuje da protiv pravnosnažnog rešenja nisu dozvoljeni revizija, niti ponavljanje postupka.
Kako je posebnim zakonom kojim se uređuje izvršni postupak, isključeno izjavljivanje vanrednih pravnih lekova, to revizija tužene nije dozvoljena.
Članom 420. stav 1. ZPP propisano je da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, a stavom 2. istog člana da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.
Na osnovu člana 413. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća - sudija
Vesna Subić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković