
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4413/2020
15.10.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Janković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde, Apelacioni sud u Kragujevcu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kragujevcu, radi utvrđenja diskriminacije, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1214/20 od 11.06.2020. godine, u sednici veća održanoj 15.10.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1214/20 od 11.06.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Jagodini P 91/19 od 31.12.2019. godine, stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se utvrdi da je presudom jednakih prava i obaveza stranaka u krivičnom postupku, čime je tuženi izvršio diskriminaciju po osnovu stvarnih svojstava tužilje kao jedne od okrivljenih u 14.07.2017. godine, radi uklanjanja posledica diskriminatorskog postupanja i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje. Stavom trećim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se naloži tuženoj da o svom trošku izvrši objavljivanje presude donete po ovoj tužbi kojom je utvrđeno diskriminatorsko postupanje tužene, radi uklanjanja posledica diskriminatorskog postupanja, u Službenom glasniku Republike Srbije. Stavom četvrtim izreke obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove postupka od 12.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1214/20 od 11.06.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i prvostepena presuda potvrđena u stavovima prvom, trećem i četvrtom izreke. Stavom drugim izreke ukinuta je prvostepena presuda u stavu drugom izreke i u tom delu tužba je odbačena kao nedozvoljena. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nema ni bitne povrede iz člana 374. stav 1. Zakona o parničnom postupku učinjene u postupku pred drugostepenim sudom na koju se u reviziji ukazuje.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 289/16 od 17.05.2016. godine ukinuta je presuda Višeg suda u Jagodini K 26/10 od 15.10.2015. godine u oslobađajućem delu prema okrivljenima BB i AA i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno postupanje pred novim većem. U ponovljenom postupku koji se vodio pred Višim sudom u Jagodini u predmetu K 32/16 došlo je do razdvajanja krivičnog postupka prema AA iz razloga procesne ekonomije i isti je dovršen pred Višim sudom u Jagodini u predmetu K 9/17. Okrivljene su u ponovljenom postupku u različitim predmetima oglašene krivim, a Apelacioni sud u Kragujevcu, postupajući po žalbama branilaca u dva različita predmeta doneo oslobađajuću presudu za BB, a AA, ovde tužilja je oglašena krivom.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da u konkretnom slučaju ne postoji diskriminacija tužilje.
Naime, Zakonom o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik RS“ br. 22/09) propisano je: da izrazi „diskriminacija“ i „diskriminatorsko postupanje“ označavaju svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključenje, ograničavanje ili davanje prvenstva) u odnosu na lica ili grupe lica i članove njihovih porodica ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način koje se zasniva na nekom od nabrojanih ličnih svojstava ili na drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima (član 2. stav 1.); da se izrazima „lice“ i „svako“ označava fizičko lice koje boravi na teritoriji Republike Srbije ili na teritoriji pod njenom jurisdikcijom, bez obzira na to da li je državljanin Republike Srbije ili neke druge države, ili je lice bez državljanstva, kao i pravno lice koje je registrovano, odnosno obavlja delatnost na teritoriji Republike Srbije (član 2. stav 2.); da svako ima pravo da ga nadležni sudovi i drugi organi javne vlasti Republike Srbije efikasno štite od svih oblika diskriminacije (član 3. stav 1.); da su svi jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu bez obzira na lično svojstvo i da je svako dužan da poštuje načelo jednakosti, odnosno zabrane diskriminacije (član 4. stav 1. i 2.).
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilno su nižestepeni sudovi primenili navedene zakonske odredbe kada su odbili tužbeni zahtev tužilje, jer postupanje diskriminaciju, ne ispunjava uslove za sudsku zaštitu po odredbama Zakona o zabrani diskriminacije. Glavno obeležje diskriminacije je neopravdano pravljenje razlike između lica po osnovu nekog ličnog svojstva. U konkretnom slučaju, tužilja postupanjem sudova nije diskriminisana na neposredan niti na posredan način, a tužilja je u ovom postupku za utvrđenje diskriminacije zapravo tražila utvrđenje da je prilikom diskriminatorski kada je postupajući po žalbama branilaca u dva različita predmeta doneo oslobađajuću presudu za BB, dok je AA, ovde tužilja oglašena krivom. Naime, sudska odluka nije akt diskriminacije, niti postupanje sudova prilikom odlučivanja može da bude diskriminatorsko postupanje, jer su prema članu 142. stav 2. Ustava Republike Srbije sudovi samostalni i nezavisni u svom radu i sude na osnovu Ustava, zakona i drugih opštih akata, kada je to predviđeno zakonom, opšte prihvaćenih pravila međunarodnog prava i potvrđenih međunarodnih ugovora. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilan je zaključak drugostepenog suda da je tužilja, koja je nezadovoljna presudom, imala je mogućnost da zakonitost odluke ispituje u sudskom postupku, odnosno imala je mogućnost da izjavi zahtev za zaštitu zakonitosti, a potom i da podnese ustavnu žalbu, što nije učinila. Stoga se revizijom neosnovano ističe pogrešna primena materijalnog prava.
Neosnovani su navodi revizije kojima se ističe da obrazloženje drugostepenog suda da tužilja nije dokazala nijedno lično svojstvo po osnovu koga bi bila stavljena u nepovoljniji položaj nema uporište u odredbama Zakona o diskriminaciji. Naime, odredbom člana 15. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije propisano je da svako ima pravo na jednak pristup i jednaku zaštitu svojih prava pred sudovima i organima javne vlasti, a stavom 2. istog člana da se diskriminatorsko ponašanje službenog lica, odnosno odgovornog lica u organu javne vlasti smatra težom povredom radne dužnosti, u skladu sa zakonom. Tom odredbom predviđen je poseban slučaj diskriminacije, koji ne isključuje primenu člana 2. tačka 1. Zakona o zabrani diskriminacije kojim je definisan pojam diskriminacije i diskriminatorskog postupanja, tako što je svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje vezano za neko lično svojstvo diskriminisanog lica, od kojih su neka lična svojstva izričito i navedena u toj odredbi. Tužilja je, u konkretnom slučaju, zahtev za zaštitu od diskriminacije zasnovala na tvrdnji da je organ javne vlasti - Apelacioni sud u Kragujevcu donoseći odluku o njenoj žalbi protiv prvostepene presude doneo dijametralno različitu odluku u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a da za to nije dao razumno i objektivno opravdanje. Međutim, ni u tužbi niti tokom postupka tužilja nije učinila verovatnim da je takvo postupanje označenog organa javne vlasti tužene države bilo diskriminatorsko, odnosno da je drugostepeni sud odluku o izjavljenoj žalbi doneo imajući u vidu neko njegovo lično svojstvo.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća-sudija
Vesna Popović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić