
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4424/2020
16.12.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Zorane Delibašić i Vesne Popović, članova veća, u parnici tužioca AA iz mesta ..., opština ..., čiji je punomoćnik Vladimir Mišković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije- Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2044/18 od 20.02.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 16.12.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2044/18 od 20.02.2020. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2044/18 od 20.02.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2044/18 od 20.02.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 12721/17 od 20.12.2017. godine, kojom je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu, na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti isplati iznos od 200.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate i obavezan tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, iz svih zakonskih razloga, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013- US, 55/2014, 87/2018, 18/2020, u daljem tekstu: ZPP).
Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz člana 376. Zakona o obligacionim odnosima zbog zastarelosti potraživanja je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev za naknadu nematerijalne štete, koju je tužilac pretrpeo usled boravka na ratištu u periodu od 02.04.1999. godine do 18.06.1999. godine, u vidu duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti od 10%. Ovo zbog toga što je iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka neuropsihijatra utvrđeno da je bolest tužioca dobila svoj konačan oblik šest meseci po pojavi simptoma bolesti koji su se kod tužioca javili odmah po povratku sa ratišta, kada je bolest prerasla iz akutnog u hronično stanje, a tužbu za naknadu štete je podneo 19.05.2015. godine, nakon isteka i subjektivnog i objektivnog roka propisanog članom 376. ZPP za njeno podnošenje.
U takvom slučaju, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je drugostepepni sud prema činjenicama utvrđenim u ovoj pravnoj stvari doneo odluku u skladu sa pravnim stavovima koji su izraženi kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Iz odluka Vrhovnog kasacionog suda koje je tužilac dostavio uz reviziju ne proizlazii zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom, kakav je u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđene činjenice kada je po medicinskim standardima oboljenje dobilo svoj konačan oblik, bez obzira na trenutak kada se oštećeni prvi put javio lekaru i kada mu je postavljena dijagnoza.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 19.05.2015. godine, sa tužbenim zahtevom za naknadu štete u iznosu od 400.000,00 dinara. Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude je iznos od 200.000,00 dinara. Prvostepena presuda doneta je 20.12.2017. godine. Drugostepena presuda je doneta 20.02.2020. godine.
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija tužioca nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Božidar Vujičić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić