
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4440/2019
02.07.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr Ilije Zindovića, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici po tužbi tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Svetomir Miljković, advokat iz ..., protiv tuženog Republičkog fonda PIO iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž br. 9477/18 od 11.04.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 02.07.2020.godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija tužilje.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž br. 9477/18 od 11.04.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž br. 9477/18 od 11.04.2019. godine odbijene su žalbe stranaka i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br.13801/16 od 31.01.2018. godine u stavu drugom izreke kojim je delimično usvojen tužbeni zahtev, delu stava 3 kojim je odbijen tužbeni zahtev za obavezivanje tuženog da tužilji na ime naknade štete zbog neisplaćenih penzija za period od 01.02.1999 do oktobra 31.01.2011. godine isplati pojedinačne mesečne iznose sa traženom zateznom kamatom i stavu 4 kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Preinačena je prvostepena presuda u delu stava 3 tako što je obavezan tuženi da tužilji na ime naknade štete zbog neisplaćene penzije za period od 01.02.2011 do 28.02.2011. godine isplati 3.176,89 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 25.03.2011. godine do isplate.
Protiv drugostepene presude u delu odbijenog tužbenog zahteva tužilja je blagovremeno, preko punomoćnika, izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu 404. ZPP. U reviziji nije navela razloge za dozvoljenost posebne revizije.
Odredbom člana 404. ZPP propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Postupajući na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje. U konkretnom slučaju nema potrebe da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, niti pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Nije potrebno novo tumačenje prava, niti ujednačavanje sudske prakse jer je pobijana presuda u skladu sa shvatanjem Vrhovnog kasacionog suda u pogledu primene odredbe člana 376. ZOO i zaključka usvojenog na sednici Građanskog odelenja Vrhovnog kasacionog suda od 25.06.2017. godine po kome se u ovim sporovima uzima u obzir-umanjuje naknada štete za iznos koji je tužilac u sporu primao od međunarodne organizacije na teritoriji Kosova i Metohije.
Sa iznetih razloga na osnovu člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu jedan izreke.
Tužba je u predmetnom sporu podneta 17.03.2014. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela je iznos od 318.952,26 dinara.
Odredba člana 403. stav 3. ZPP propisuje da revizija u imovinskopravnim sporovima nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Kako je vrednost predmeta spora pobijanog dela ispod zakonom propisanog revizijskog cenzusa revizija tužilje nije dozvoljena.
Na osnovu izloženog i člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je reviziju odbacio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća-sudija,
dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić

.jpg)
