Rev 444/2017 zakon o parničnom postupku; posebna revizija; dozvoljenost spora za raskid (opoziv) ugovora o poklonu

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 444/2017
18.05.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Katarine Manojlović Andrić, Biserke Živanović i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vujica Stojanović, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Mile Petković, advokat iz ..., radi raskida ugovora o poklonu, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2530/16 od 26.10.2016. godine, u sednici održanoj 18.05.2017. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2530/16 od 26.10.2016. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2530/16 od 26.10.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Boru P 94/16 od 05.07.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se raskine ugovor o poklonu zaključen između sada pok. GG, bivše iz ... i BB, overen pred Opštinskim sudom u Boru pod Ov br. ... od 15.05.1993. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan eventualni tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se poništi ugovor o poklonu zaključen između sada pok. GG, bivše iz ... i BB, overen pred Opštinskim sudom u Boru pod Ov br. ... od 15.05.1993. godine. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 94.500,00 dinara, a tuženom BB naknadi troškove postupka u iznosu od 60.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti, pa do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2530/16 od 26.10.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Boru P 94/16 od 05.07.2016. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženih da se tužilja obaveže da tuženima nadoknadi troškove odgovora na žalbu.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje, kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14).

Odredbom člana 404. stav 1. ZPP, u vezi sa članom 14. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 55/14, sa primenom od 31.05.2014. godine), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o raskidu i poništaju ugovora o poklonu zaključenog između sada pok. GG, bivše iz ... i BB, tuženog, overenog pred Opštinskim sudom u Boru pod Ov br. ... od 15.05.1993. godine. U konkretnom slučaju, Vrhovni kasacioni sud je našao da je drugostepeni sud prema činjenicama utvrđenim u ovoj pravnoj stvari doneo odluku u skladu sa sudskom praksom u sporovima za raskid (opoziv) ugovora o poklonu, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Pored toga, tužilja nije uz reviziju dostavila presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj pravnoj stvari, pri čemu pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Činjenica koja se ukazuje u reviziji da je prvostepena odluka bila ukinuta i da je nakon toga doneta odluka o tužbenom zahtevu koja se razlikuje od prethodne ne ukazuje na neujednačenu sudsku praksu, obzirom da je u ponovljenom postupku, ponovnim izvođenjem dokaza i njihovom ocenom utvrđeno drugačije činjenično stanje.

Na osnovu iznetog, primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 17.09.2008. godine, radi raskida i poništaja ugovora o poklonu, a kao vrednost predmeta spora označen iznos od 220.000,00 dinara. Vrednost predmeta spora naznačena u presudama nižestepenih sudova je 220.000,00 dinara.

Članom 468. stav 1. ZPP je propisano da sporovi male vrednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelati dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Članom 479. stav 6. propisano je da protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija.

S obzirom na to da se radi o sporu male vrednosti, revizija tužilje nije dozvoljena ni na osnovu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2., u vezi sa članom 468. i 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić