
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4469/2019
08.10.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Antić advokat iz ..., protiv tuženih Stambene zgrade broj ... u ulici ... u ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik Mirko Tripković advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3160/17 od 27.02.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 08.10.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3160/17 od 27.02.2019. godine - odluke sadržane u prvom stavu izreke.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3160/17 od 27.02.2019. godine - odluke sadržane u prvom stavu izreke
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 25691/15 od 24.01.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca AA i utvrđeno da je ništav ugovor o sanaciji i adaptaciji ravnog krova zaključen između tuženih i overen kod Drugog opštinskog suda u Beogradu dana 19.07.2007. godine pod Ov. br. .../... . Stavom drugim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev kojim su tuženi tražili da se utvrdi da je ništav ugovor o ustupanju zajedničke terase i pretvaranju u stambeni prostor zaključen između tužioca i tužene Stambene zgrade broj ... u ulici ..., overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu dana 27.12.2001. godine pod Ov. br. .../... . Stavom trećim izreke, odbijen je eventualni protivtužbeni zahtev kojim su tuženi tražili da se utvrdi da je raskinut ugovor zaključen između tužioca AA i tužene Stambene zgrade broj ... u ulici ..., overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu dana 27.12.2001. godine pod Ov. br. .../... . Stavom četvrtim izreke, obavezani su tuženi da naknade tužiocu troškove postupka u iznosu od 162.300,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema pismenog prepisa presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3160/17 od 27.02.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženih i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 25691/15 od 24.01.2017. godine u prvom i četvrtom stavu izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 25691/15 od 24.01.2017. godine u drugom stavu izreke, tako što je usvojen protivtužbeni zahtev tuženih i utvrđeno da je ništav ugovor o ustupanju zajedničke terase i pretvaranju u stambeni prostor zaključen između tužioca AA i tužene Stambene zgrade broj ... u ulici ... overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu dana 27.12.2001. godine pod Ov. br. .../.... Stavom trećim izreke, ukinuta je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 25691/15 od 24.01.2017. godine u trećem stavu izreke.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu - odluke sadržane u prvom stavu izreke, tuženi su na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP blagovremeno izjavili reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava. Predložili su da Vrhovni kasacioni sud, u slučaju ako nađe da nema mesta primeni navedene odredbe, o reiziji odluči primenom člana 404. navedenog zakona zbog pogrešne primene materijalnog prava, a radi ujednačavanja sudske prakse.
Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, o reviziji tuženih ne može se odlučivati na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP. Pobijanim delom drugostepene presude odbijena je žalba tuženih i potvrđena presuda prvostepenog suda u pogledu odluke o tužbenom zahtevu. Označena odredba, kojom je predviđeno da je revizija uvek dozvoljena, primenjuje se u slučaju kada je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu i odlučio o zahtevima stranaka. U ovom slučaju drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu u pogledu odluke o protivtužbenom zahtevu, ali tuženi revizijom ne pobijaju drugostepenu presudu u tom delu (stav drugi izreke), jer za to nemaju pravni interes zato što je drugostepeni sud usvojio njihov protivtužbeni zahtev.
Revizija tuženih nije dozvoljena ni po članu 404. stav 1. ZPP (posebna revizija).
Tuženi predlažu da se o njihovoj reviziji odlučuje primenom navedene odredbe radi ujednačavanja sudske prakse, ali uz reviziju ne prilažu pravnosnažne odluke sudova kojima je na drugačiji način odlučeno u istovetnim ili bitno istovetnim činjenično-pravnim sporovima.
S`obzirom da po oceni Vrhovnog kasacionog suda ne postoje ni drugi zakonski razlozi za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženih, to je odlučeno kao u prvom stavu izreke.
Spor za utvrđenje ništavosti ugovora o ustupanju zajedničke prostorije je imovinsko-pravni spor. Prema članu 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 55/14), koji se u ovom sporu primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 72/11), revizija je dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijenog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, a koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu tog zakona (31.05.2014. godine).
Vrednost predmeta spora po tužbi određena je iznosom od 500.000,00 dinara (član 33. stav 3. ZPP) i očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, zbog čega revizija tuženih nije dozvoljena.
Iz tog razloga, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća - sudija
Branislava Apostolović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić