Rev 4530/2018 3.1.1.9 službenost

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4530/2018
06.11.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužilaca AA iz ..., čiji je punomoćnik Tijana Milić, advokat iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ..., DD iz ..., ĐĐ iz ..., EE iz ..., ŽŽ iz ..., ZZ iz ..., II iz ..., JJ iz ..., čiji je punomoćnik Marko Milojević, advokat iz ... i KK iz ..., protiv tuženih LL iz ..., LJLJ iz ... i MM iz ..., čiji je punomoćnik Bojan Janković, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6477/17 od 21.01.2018. godine, u sednici održanoj 06.11.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6477/17 od 21.01.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 57415/10 od 02.02.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da sud utvrdi postojanje stvarne službenosti stečene putem održaja prolaza pešice, automobilima i ostalom traktorskom mehanizacijom preko kat. parc. broj .../... i .../... upisano u list nepokretnosti broj ... i ... KO ..., kao poslužnih i to najpre pristupnim putem koji vodi od ulice ... u ..., preko pruge – rampe u ulici ... asfaltnim putem pored kućnih brojeva ... i ... a sa leve strane i ... i ... sa desne strane, pa nadalje, nasutim putem, tucanikom između kućnih brojeva ... i .../... sa leve strane i .../... i .../... sa desne strane, sve u ulici širine 4 metra, a zatim zemljišnim putem u dužini od 98 metara i širine oko 2,5 metara, preko katastarske parcele .../... i .../... KO ..., a u korist parcela tužilaca i to: kat. parc. .../..., .../... (tužilac AA), kat. parc. .../... (tužilac BB), kat. parc. .../.. (tužilja DD), kat. parc. ... (tužioci DD, VV, GG i ĐĐ), kat. parc. .../...-... i .../...-... (tužilac JJ), kat. parc. .../... (tužilac EE), kat. parc. ... (tužilac ŽŽ), kat. parc. .../...-... i .../...-... (tužioci ZZ i II) sve KO ... kao povlasnik dobara, a što su tuženi LL, LJLJ, MM, dužni da priznaju i trpe, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbačena je tužba tužilaca kojim su tražili da sud naloži Geodetskom zavodu Katastru nepokretnosti Beograd da izvrši uknjižbu službenosti prolaza pešice, automobilima i ostalom traktorskom mehanizacijom u listu nepokretnosti ... i ... KO ... u korist parcela tužilaca – povlasnih dobara. Stavom trećim izreke, odbačena je tužba tužioca KK, a stavom četvrtim izreke, obavezani su tužioci da tuženom LL na ime troškova parničnog postupka isplate iznos od 84.000,00 dinara u roku od 15 dana.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6477/17 od 21.01.2018. godine, stavom 1. izreke, ukinuta je presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 57415/10 od 02.02.2017. godine u stavu prvom i četvrtom izreke i odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se utvrdi postojanje stvarne službenosti stečene putem održaja prolaza pešice, automobilima i ostalom traktorskom mehanizacijom preko katastarskih parcela tuženih .../... i ..../... upisanim u list nepokretnosti broj ... i ... KO ..., kao poslužnih dobara i to najpre pristupnim putem sve bliže označenom u stavu prvom prvostepene presude, a u korist parcela tužilaca sve bliže opisanih u stavu prvom izreke prvostepene presude, kao povlasnih dobara, a što su tuženi dužni da priznaju i trpe, kao neosnovan. Stavom 2. izreke, obavezani su tužioci da tuženom LL na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 84.000,00 dinara u roku od 15 dana, a stavom 3. izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužilaca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11, 55/14) i utvrdio da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi LL je vlasnik kat. parc. .../... KO ..., a da su tuženi LL, LJLJ i pravni prethodnik tužene MM suvlasnici na kat. parc. .../... KO ... . Tužioci i njihovi pravni prethodnici do svojih povlasnih parcela prolazili su preko parcela u vlasništvu tuženih koje je tuženi LL ogradio osamdesetih godina, ali da su tužioci i pored ograđivanja nastavili da koriste prolaz koji im roditelji tuženog LL nisu branili. Nakon njihove smrti tuženi LL u severnom delu svoje parcele postavio je metalnu pešačku i kolsku kapiju i počeo da brani prolaz zbog čega je došlo do sukoba između stranaka. U periodu od 1995. godine do podnošenja tužbe 12.04.2000. godine tužioci nisu prolazili preko parcela tuženih. U toku 1999. godine tužioci su zatražili sudsku zaštitu u vidu predloga za određivanje privremene mere koja privremena mera je usvojena rešenjem od 03.06.1999. godine i postala pravnosnažna 05.07.1999. godine.

Polazeći od odredbe čl. 58. i 54. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, nižestepeni sudovi nalaze da stoji činjenica da su tužioci ostvarili pravo službenosti prolaza preko povlasnih parcela u vlasništvu tuženih jer su naznačenim pravcima prolazili više od 20 godina, a vlasnici poslužnog dobra se tome nisu protivili. Međutim, u toku tri uzastopne godine nakon što je tuženi LL, ogradio parcelu i postavio kapiju – metalnu, pešačku i kolsku i počeo da brani prolaz od 1995. godine pa do podnošenja tužbe 12.04.2000. godine na osnovu izvedenih dokaza proizilazi da tužiocu nisu prolazili naznačenim pravcem i obzirom da je prošao rok od tri godine vezano za ne vršenje prava službenosti to je isto prestalo saglasno članu 58. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, pa stoga nije bilo osnova da se tužbom traži da sud utvrdi postojanje stvarne službenosti stečene putem održaja. Uslovi za sticanje prava službenosti putem održaja stekli su se mnogo pre podnošenja tužbe (više od tri godine), a kako je članom 58. ZOSPO propisano da se stečena službenost gubi usled nevršenja neprekidnim protekom roka od tri godine, to je pravo službenosti prolaza tužilaca prestalo zbog protivljenja tuženih kao vlasnika poslužnog dobra. Pravo službenosti i prolaza stečenog održajem, obzirom da isto nisu koristili u roku od tri uzastopne godine, niti su tražili u tom periodu zaštitu je prestalo, pa je stoga tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primenjeno materijalno pravo i to član 54. stav 1. i član 58. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. Stoji činjenica da prema članu 54. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa stvarna službenost prolaza se stiče održajem protekom roka od 20 godina, ako se vlasnik poslužnog dobra nije protivio tom prolasku. Međutim, prema članu 58. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa propisano je da se pravo službenosti prolaza ukoliko se isto u roku od tri godine uzastopno ne koristi gubit, tj. nastupa prestanak prava službenosti prolaza, što se u konkretnom slučaju i desilo.

Navodi iz revizije tužilaca da sud nije pravilno utvrdio da su tužioci prestali koristiti naznačeno pravo službenosti, te da nije protekao rok od tri godine vezano za nekorišćenje naznačenog prava prolaza ne mogu se prihvatiti jer je izvedenim dokazima, a koji su pravilno ocenjeni nesumnjivo utvrđeno da je taj rok od tri uzastopne godine protekao.

Predlog za usvajanje privremene mere, koji je usvojen rešenjem 03.06.1999. godine nije od posebnog značaja za donošenje drugačije odluke jer je u toku nižestepenog postupka utvrđeno da je i predlog za izdavanje privremene mere podnet nakon isteka roka od tri godine, kada su tužioci usled protivljenja tuženih prestali da prolaze naznačenim pravcem i shodno članu 58. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa izgubili pravo službenosti prolaza.

Iz navedenih razloga primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić