
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 456/2022
02.02.2022. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Gordana Rakočević, advokat iz ..., protiv tuženog Philip Morris Operations a.d., Niš, čiji je punomoćnik Nebojša Stanković, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4071/19 od 19.08.2020. godine, u sednici održanoj 02.02.2022. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4071/19 od 19.08.2020. godine.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P 7172/13 od 19.03.2019. godine i dopunskom presudom istog suda od 13.09.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade štete za 2007. godinu, zbog izostalog prinosa duvana, isplati iznos od 500.510,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 20.12.2016. godine do isplate i na ime naknade za izgubljenu premiju iznos od 192.150,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2008. godine. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 280.500,00 dinara, uvećane za 20% na ime PDV, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 4071/19 od 19.08.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i drugom izreke, u odnosu na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke, u odnosu na dosuđeno uvećanje od 20% na ime PDV, tako da se odbija zahtev tuženog da se obaveže tužilac da tuženom na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka od 280.500,00 dinara isplati uvećanje od 20% na ime PDV, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženog za dosuđenje troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao o posebnoj, na osnovu člana 395. Zakona o parničnom postupku.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Rešenjem Apelacionog suda u Nišu R3 180/21 od 12.01.2022. godine Vrhovnom kasacionom sudu nije predloženo odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4071/19 od 19.08.2020. godine, u smislu člana 395. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 125/04, 111/09), koji se u ovoj parnici primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20).
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 401. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Pobijana drugostepena presuda Apelacionog suda u Nišu Gž 4071/2019 doneta je 19.08.2020 godine, nakon što je 31.05.2014. godine stupio na pravnu snagu i počeo da se primenjuje Zakon o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 55/2014), u kome je članom 23. stav 3. propisano da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, odnosno 100.000 evra u privrednim sporovima, po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, a koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona. Kako je u konkretnom slučaju pobijana drugostepena presuda doneta nakon stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, dozvoljenost revizije se ceni prema vrednosnom cenzusu propisanom članom 23. stav 3. navedenog zakona.
Pobijanom presudom pravnosnažno je odlučeno o naknadi štete, a vrednost predmeta spora je 692.615,00 dinara.
S obzirom da revizijom pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe 25.12.2009. godine, revizija tužioca nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, primenom člana 404. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Tuženom ne pripadaju troškovi odgovora na reviziju, jer isti u smislu člana 150. ZPP, nisu bili nužni, zbog čega je odlučeno kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić