Rev 4683/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.1.2.8.4.2; strah

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4683/2020
02.09.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Slađane Nakić Momirović i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB oboje iz ..., sa prebivalištem u selu ..., čiji je zajednički punomoćnik Žarko Stanisavljević advokat iz ..., protiv tužene Kompanije „Dunav osiguranje“ ADO Beograd - Filijala Leskovac, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1972/19 od 20.02.2020. godine, u sednici veća održanoj 02.09.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1972/19 od 20.02.2020. godine, stava drugog i trećeg izreke.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1972/19 od 20.02.2020. godin, stava drugog i trećeg izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 3786/17 od 06.02.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca AA i obavezana je tužena da mu, na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha kao posledice saobraćajne nezgode, isplati iznos od 40.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 06.02.2019. godine do konačne isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan deo tužbenog zahteva kojim je tužilac AA tražio da se obaveže tužena da mu, na dosuđeni iznos nematerijalne štete iz stava prvog izreke presude, isplati zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe 03.11.2017. godine do dana presuđenja 06.02.2019. godine. Stavom trećim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje BB i obavezana je tužena da tužilji, na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha kao posledice saobraćajne nezgode, isplati novčani iznos od 50.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 06.02.2019. godine do konačne isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kako neosnovan deo tužbenog zahteva tužilje BB kojim je tražila da se obaveže tužena da joj, na dosuđeni iznos nematerijalne štete iz stava trećeg izreke presude, isplati zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe 03.11.2017. godine do dana presuđenja 06.02.2019. godine. Stavom petim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužioca AA i obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade materijalne štete za izdavanje policijskog zapisnika, isplati novčani iznos od 1.530,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana uplate 13.09.2017. godine do konačne isplate. Stavom šestim i sedmim izreke, utvrđeno je da je povučena tužba tužioca AA u delu naknade materijalne štete zbog oštećenja na vozilu i zbog nemogućnosti korišćenja motornog vozila za vreme popravke. Stavom osmim izreke, obavezana je tužena da tužiocima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 128.122,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Gž 1972/19 od 20.02.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužene i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Leskovcu P 3786/17 od 06.02.2019. godine u stavu petom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u prvom i trećem stavu izreke, tako što su odbijeni tužbeni zahtevi tužilaca kojim je traženo da se obaveže tužena da, na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenog staha kao posledice saobraćajne nezgode, isplati tužiocu AA iznos od 40.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 06.02.2019. godine do konačne isplate, a tužilji BB iznos od 50.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 06.02.2019. godine do konačne isplate. Stavom trećim izreke, preinačena je prvostepena presuda u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, sadržane u osmom stavu izreke prvostepene presude, tako što je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, stava drugog i trećeg izreke, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 49/2013 - US, 74/2013-US, 55/2014 i 87/2018, u daljem tekstu ZPP) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom je odlučeno o zahtevu za naknadu štete za pretrpljeni strah. Vrhovni kasacioni sud je našao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP za odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca, jer potreba za ujednačavanjem sudske prakse u ovoj vrsti spora ne postoji. Odluka drugostepenog suda o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovana je na primeni odgovarajuće odredbe materijalnog prava - člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, i u skladu je sa stanovištem sudske prakse da naknada nematerijalne štete za pretrpljeni strah pripada oštećenom samo u slučaju kada je strah bio intenzivan i dužeg trajanja, te da se naknada za ovaj vid neimovinske štete može dosuditi i kada intenzivan strah kratko trajao, ali pod uslovom da je nastao poremećaj u psihičkom stanju oštećenog. Ukazivanje tužilaca na postojanje drugačijih odluka ne ukazuje i  nužno na drugačiji pravni stav izražen u toj odluci, jer pravilna primena materijalnog prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Takođe, nema potrebe za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za novim tumačenjem prava.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. ZPP, odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena.

Tužba u ovom sporu podneta je 03.11.2017. godine. Prvostepena presuda doneta je 06.02.2019. godine, a drugostepena presuda dana 20.02.2020. godine.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti, u kojem vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tužilaca nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Revizija tužilaca nije dozvoljena ni na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, kojim je propisano da je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio presudu prvostepenog suda i odlučio o zahtevu, jer se navedena odredba ne primenjuje u posebnom postupku u sporu male vrednosti.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić