Rev 4716/2018 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4716/2018
27.06.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić, Biserke Živanović, Božidara Vujičića i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji su punomoćnici Mile Petković i Bojana Stojanović, advokati iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Petar Jelić, advokat iz ..., radi prava svojine, ništavosti i naknade, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2079/18 od 15.05.2018. godine, na sednici održanoj 27.06.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2079/18 od 15.05.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2079/18 od 15.05.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Boru P 765/15 od 14.12.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da je tužilja vlasnik na delovima kp.br. ..., koje su nastale iz kp.br. ..., sve tri po kulturi njive, ukupne površine 0.40.00 ha upisane u ln.br. ... KO ..., na ime pok. VV, bivše iz ..., a u merama i granicama bliže određenim tim stavom izreke, a po osnovu zajedničke kupovine sa sada pok. VV i GG, bivšem iz ..., i po osnovu ugovora o deobi overenog kod Opštinskog suda u Boru 29.12.1997. godine, pod Ov 1382/97, pa je obavezana tužena da prizna tužilji to pravo i trpi upis na ime tužilje kod RGZ SKN Bor. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je ništav i bez pravnog dejstva prema tužilji ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen između sada pok. VV, kao primaoca izdržavanja, i tužene, kao davaoca izdržavanja, u odnosu na napred navedenu imovinu. Stavom trećim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilje da se utvrdi da je vlasnik i da ima pravo državine na ½ nove stambene zgrade od tvrdog materijala dimenzija u osnovi 12,15m h 10,50 m, površine 128 m2, izgrađene na kp.br. ..., kao i da je vlasnik zemljišta ispod zgrade, te da se tužena obaveže da joj ovu imovinu preda. Stavom četvrtim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev da se utvrdi da je ništavo i bez pravnog dejstva prema tužilji svojeručno zaveštanje pred svedocima pok. VV sačinjeno 11.02.2009. godine u odnosu na napred navedenu ½ od zgrade i ½ zemljišta pod zgradom. Stavom petim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev da se obaveže tužena kao naslednik po zaveštanju iza pok. VV da u visini vrednosti nasleđene imovine po osnovu zaveštanja isplati tužilji iznos od 1.000.000,00 dinara po osnovu naknade za dato izdržavanje koje je tužilja kao davalac izdržavanja pružila pok. VV, a po ugovoru R 387/97. Stavom šestim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2079/18 od 15.05.2018. godine, odbijene su, kao neosnovane, žalbe tužilje i tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, trećem, četvrtom, petom i šestom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, radi ujednačavanja sudske prakse (član 404. ZPP).

Primenom člana 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je utvrđenje prava svojine i ništavosti ugovora i isplata, a pobijanom odlukom je potvrđena prvostepena presuda kojom je tužbeni zahtev delimično usvojen, a delimično odbijen. Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tužilje ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, odnosno ne ukazuje na postojanje drugačijih odluka, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, a pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba je podneta 07.12.2015. godine, a vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude označena u uvodu nižestepenih odluka je 1.000.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena.

Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić