Rev 4879/2020 3.1.4.16.4 izdržavanje deteta

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4879/2020
04.11.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ... i mal. tužilje BB, koju zastupa zakonska zastupnica - majka AA, čiji je punomoćnik Paun Jovanović, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Mile Petković, advokat iz ..., radi izmene odluke o obavezi izdržavanja deteta i izmene odluke o vršenju roditeljskog prava, odlučujući o reviziji mal- tužilje BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 212/20 od 09.07.2020. godine, u sednici održanoj dana 04.11.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija mal. tužilje BB izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 212/20 od 09.07.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Boru P2 73/19 od 27.01.2020. godine,stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i uređen način održavanja ličnih odnosa maloletne ćerke stranaka BB rođene .... godine sa ocem VV, na način bliže opisan u tom delu izreke. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi kao otac da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta plaća mesečno 25% od svojih redovnih primanja iz radnog odnosa umanjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje počev od 12.04.2019. godine, na način bliže određen u ovom delu izreke, dok je preko dosuđenog iznosa do traženog iznosa od 35% od redovnih primanja iz radnog odnosa tužbeni zahtev mal. tužilje odbijen i utoliko izmenjena odluka Osnovnog suda u Boru P2 129/13 od 08.08.2013. godine u delu obaveze tuženog da doprinosi izdržavanju maloletnog deteta i presuda Osnovnog suda u Boru P2 213/17 od 08.09.2017. godine u pogledu načina davanja izdržavanja. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtev tuženog da se zajednička maloletna ćerka BB poveri tuženom kao ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava. Stavom četvrtim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog kojim je tražio da se uredi način održavanja ličnih odnosa maloletne ćerke sa tužiljom kao majkom. Stavom petim izreke, utvrđeno je da je povučen predlog tuženog za određivanje privremene mere kojom će se urediti način održavanja ličnih odnosa maloletne BB sa njim kao ocem. Stavom šestim izreke, obavezan je tuženi da tužiljama naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 133.175,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 212/20 od 09.07.2020. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe parničnih stranaka i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, trećem, četvrtom i petom izreke, a preinačeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu šestom izreke tako što je obavezan tuženi da tužiljama naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 54.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude mal. tužilja je preko punomoćnika blagovremeno izjavila reviziju, pobijajući presudu u stavu prvom izreke u delu kojim je odlučeno o visini doprinosa za njeno izdržavanje i u stavu drugom izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijenu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14) u vezi člana 208. Porodičnog zakona i našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovani su revizijski navodi da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP jer je drugostepeni sud pobijenu odluku zasnovao na činjeničnom stanju utvrđenom u prvostepenom postupku. Suprotno tvrdnji revidenta, revizijski sud smatra da je žalbeni sud ocenio sve bitne žalbene navode koji su od značaja za presuđenje ove parnice pa nije učinjena bitna povreda iz člana 374. stav 1. u vezi član 396. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tokom trajanja vanbračne zajednice parničnih stranaka rođena je .... godine, njihova ćerka BB. Presudom Osnovnog suda u Boru P2 129/13 od 08.08.2013. godine, poverena je majci na samostalno vršenje rodeteljskog prava, uređen je način održavanja ličnih odnosa deteta sa ocem koji je obavezan da doprinosi njenom izdržavanju sa 20% mesečno od svoje zarade. Presudom Osnovnog suda u Boru P2 154/15 od 10.12.2015. godine, izmenjen je način održavanja ličnih odnosa mal. BB sa ocem, ustanovljen presudom od 08.08.2013. godine, dok je presudom istog suda P2 213/17 od 08.08.2017. godine, izmenjen način davanja izdržavanja mal. tužilji tako što je tuženi obavezan da iznos od 20% od svojih primanja umesto zakonskoj zastupnici deteta uplaćuje Centru za socijalni rad Bor u Boru počev od 29.08.2017. godine, pa ubuduće. Rešenjem organa starateljstva od 10.04.2019. godine, prestala je neposredna privremena starateljska zaštita nad mal. BB i privremeni staralac razrešen je dužnosti, jer je došlo do promene u ponašanju majke deteta, pa je mal. BB kod majke od 12.04.2019. godine i prema planu usluga koji je sačinio centar dete redovno odlazi kod babe i tetke, kako bi se viđala sa ocem. U međuvremenu su se promenile okolnosti, mal. tužilja je starija, sada ima sedam godina i pohađa prvi razred osnovne škole, pa su njene potrebe veće, u pogledu ishrane i odeće i u pogledu školskih aktivnosti. Utvrđeno je da mesečne potrebe za maloletnu BB iznose 22.000,00 dinara. Zakonska zastupnica nije zaposlena, nema drugih obaveza izdržavanja i živi u zajednici sa svojim roditeljima koji ostvaruju primanja po osnovu penzije, otac u iznosu od 55.000,00 dinara, a majka u iznosu od 38.000,00 dinara. Tuženi je zaposlen u „...“ i ostvaruje mesečna primanja od oko 50.470,88 dinara, osim mal. BB nema obavezu da izdržava druga lica, ali živi u zajednici sa sadašnjom suprugom koja nije zaposlena. Prilikom odlučivanja sudovi su imali u vidu minimalnu sumu izdržavanja određenu odredbom člana 160. stav 1. Porodičnog zakona koja prema poslednjim objavljenim podacima nadležnog ministarstva iznosi 26.120,00 dinara.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo, pri odlučivanju o tužbenom zahtevu za izmenu - povećanje visine izdržavanja, tako što su obavezali tuženog-oca da na ime svog doprinosa za izdržavanje mal. deteta plaća iznos od 25% od svojih mesečnih primanja, počev od 12.04.2019. godine pa ubuduće, dok je tužbeni zahtev mal. tužilje preko dosuđenog, a do traženog iznosa od 35% od mesečnih primanja, odbijen kao neosnovan.

Nesnovano se u reviziji ukazuje da je drugostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo iz članova 160. stav 3. i 162. stav 3. Porodičnog zakona -PZ, jer je prenisko odmerio doprinos tuženog u izdržavanju maloletne ćerke, odnosno odbio zahtev preko 25% doprinosa.

Roditelji solidarno odgovaraju za izdržavanje dece, a solidarnost roditelja kao dužnika prema detetu kao poveriocu zasnovana je na odredbama člana 7, 68. stav 1. i 2, 73. i 154. PZ. Izdržavanje deteta je osnovna obaveza oba roditelja i izričito je propisana članom 73. PZ, a ova obaveza proizlazi iz sadržine roditeljskog prava (član 68. stav 2. PZ) i usko je povezana sa njihovim pravom i dužnošću da decu čuvaju, podižu, vaspitavaju i obrazuju. Način i trajanje izdržavanja utvrđeni su prema kriterijumima za određivanje izdržavanja primenom članova 160-163 PZ.

Pravilno su nižestepeni sudovi primenili odredbu člana 160. PZ, kojom su propisani način i uslovi pod kojima se određuje iznos izdržavanja - prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja (koje zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveze da izdržavanja druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja), pri čemu se vodi računa o minimalanoj sumi izdržavanja, kao i odredbu člana 162. stav 3. istog zakona koja propisuje da visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj - dužnik izdržavanja , a sve u najboljem interesu maloletne BB u skladu sa članom 6. i 266. PZ.

Suprotno navodima revizije pravilno su nižestepeni sudovi polazeći od navedenih odredaba i pravilno ceneći utvrđene činjenice o materijalnim prilikama tuženog, stambenu situaciju u kojoj živi, kao i visinu zarade koju ostvaruje, da nema drugih zakonskih obaveza izdržavanja (ali da živi sa sadašnjom suprugom koja nije zaposlena), uzrastu mal. tužilje i njene potrebe koje se odnose na ishranu, odevanje, stanovanje, obrazovanje (a koje se povećavaju sa uzrastom deteta), a vodeći računa o minimalnoj sumi izdržavanja, utvrdili da je iznos od 22.000,00 dinara dovoljan za podmirenje potreba mal. BB u ovom uzrastu i pravilno odmerili visinu doprinosa od 25% mesečno od redovnih primanja (oko 12.000,00 dinara) kojim će tuženi učestvovati u njenom izdržavanju, a odbili kao neosnovan zahtev preko dosuđenog a do traženog iznosa od 35% od mesečnih primanja, imajući u vidu životnu situaciju i sadašnje mogućnosti tuženog. Dosuđenim iznosom zadovoljavaju se osnovne potrebe mal. BB, a preostala sredstva za podmirenje njenih potreba obezbediće majka-tužilja, koja je takođe dužna da doprinosi njenom izdržavanju, koja je to činila i do sada, i to ne samo novcem, već i svakodnevnom brigom i roditeljskom pažnjom.

Nisu osnovani navodi revizije kojima se osporava određena visina doprinosa za izdržavanje jer bi dosuđivanje izdržavanja u traženom iznosu od 35% od redovnih primanja tuženog predstavljalo preterano opterećenje za njega imajući u vidu utvrđene činjenice koje opredeljuju njegove mogućnosti, a imajući u vidu da je dete uzrasta od 7 godina i bez posebnih potreba,pa je pravilno odlučeno kada je za iznos preko dosuđenog, odbijen tužbeni zahtev. Imajući u vidu izloženo, neosnovani su i revizijski navodi da dosuđeni iznos ne prati nivo životnog standarda kakav uživa tuženi kao dužnik izdržavanja. Takođe sa porastom potreba mal. BB i povećanjem životnog standarda tuženog, mal. detetu stoji na rasplaganju zahtev za povećanje doprinosa za izdržavanje.

Bez uticaja su navodi revizije u kojima se osporava odluka o troškovima postupka s`obzirom na to da o naknadi troškova postupka u vezi sa porodičnim odnosima sud odlučuje po slobodnoj oceni u svakoj konkretnoj parnici vodeći računa o razlozima pravičnosti.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić