Rev 4922/2020 3.1.4.17.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4922/2020
05.11.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Radivojević advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji su punomoćnici Borislav Borozan i Đorđe Mamula advokati iz ..., radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6786/19 od 06.11.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 05.11.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6786/19 od 06.11.2019. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6786/19 od 06.11.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev tužilje za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 3356/2017 od 13.12.2018. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da su tužilja i tuženi nosioci prava suvlasništva sa po 3/10 idealnih delova nepokretnosti - jednoiposobnog stana broj ... površine 51,08 m2 koji se nalazi na .... spratu stambene zgrade u ulici ... (ranije ulica ...) broj ..., na katastarskoj parceli .../... upisanoj u list nepokretnosti ... KO ..., što je tuženi dužan da prizna i trpi da tužilja svoje pravo upiše u katastru nepokretnosti i drugim javnim knjigama. Stavom drugim izreke, određena je privremena mera obezbeđenja nenovčanog potraživanja i tuženom zabranjeno otuđenje, opterećenje i raspolaganje nepokretnosti, i to jednoiposobnim stanom broj ... površine 51,08 m2 koji se nalazi na ... spratu stambene zgrade u ulici ... (ranije ulica ...) broj ... na katastarskoj parceli .../... upisanoj u list nepokretnosti ... KO ... . Stavom trećim izreke odlučeno je da privremena mera važi do pravnosnažnog okončanja spora. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da na ime troškova postupka isplati tužilji iznos od 693.965,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6786/19 od 06.11.2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 3356/2017 od 13.12.2018. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je, sa pozivom na odredbu člana 404. ZPP, blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju.

Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija).

Iz navedene odredbe sledi da je pogrešna primena materijalnog prava jedini zakonski razlog za posebnu reviziju. Zbog toga se Vrhovni kasacioni sud, prilikom ocene njene dozvoljenosti u ovom sporu, nije upuštao u ocenu navoda tuženog u učinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka, odnosno pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u ovom sporu nema pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana. Podnetom revizijom osporava se utvrđenje nižestepenih sudova da je u vreme sticanja predmetnog stana postojala vanbračna zajednica stranaka, što je činjenično pitanje i zavisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja. U tom kontekstu, ne postoji potreba da se o izjavljenoj reviziji odlučuje radi ujednačavanja sudske prakse a ni radi novog tumačenja prava - člana 191. Porodičnog zakona u vezi sa članovima 168-190 istog zakona.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Revizija tuženog nije dozvoljena ni po vrednosti predmeta spora. Odrebom člana 13. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 55/14) propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Prema članu 23. stav 3. tog zakona, označena vrednost predmeta spora pobijenog dela merodavna je u svim postupcima koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu tog zakona (31.05.2014. godine).

Tužba u ovom sporu podneta je 28.02.2011. godine. Utvrđena vrednost predmeta spora iznosi 3.064.800,00 dinara i odgovara dinarskoj protivvrednosti od 29.602,04 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Nije osnovano pravno stanovište tuženog da je revizija dozvoljena na osnovu člana 208. Porodičnog zakona. Tom odredbom je propisano da je revizija uvek dozvoljena u postupcima u vezi sa porodičnim odnosima, osim ako navedenim zakonom nije drugačije određeno. Postupci u vezi sa porodičnim odnosima su: postupak u bračnom sporu (članovi 209-246 Porodičnog zakona); postupak u sporu o materinstvu i očinstvu (članovi 247-260 Porodičnog zakona); postupak u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava (članovi 261-273 Porodičnog zakona); postupak u sporu za poništenje usvojenja (članovi 274-282 Porodičnog zakona) i postupak u sporu za zaštitu od nasilja u porodici (članovi 283-289 Porodičnog zakona).

Predmet ovog spora je deoba zajedničke imovine stranaka stečene u njihovoj vanbračnoj zajednici. Postupak za deobu zajedničke imovine nije postupak u vezi sa porodičnim odnosima već imovinskopravni spor, zbog čega se u tom postupku ne primenjuje član 208. Porodičnog zakona, već odredbe Zakona o parničnom postupku o merodavnoj vrednosti predmeta spora za reviziju.

Shodno izloženom, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Troškovi tužilje za odgovor na reviziju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu bili nužni. Zato je tužiljin zahtev za naknadu tih troškova odbijen i primenom člana 165. stav 1. u vezi člana 154. ZPP odlučeno kao u trećem stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić