Rev 4968/2025 3.1.1.15

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4968/2025
23.04.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Radoslave Mađarov i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, obojice iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Herceg, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Novog Sada, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Novog Sada, radi utvrđenja svojine i isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3053/24 od 15.01.2025. godine, u sednici održanoj 23.04.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3053/24 od 15.01.2025. godine i presuda Višeg suda u Novom Sadu P 273/2023 od 13.09.2024. godine u stavovima prvom i drugom izreke i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu P 273/2023 od 13.09.2024. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima isplati po 11.292.421,50 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate i da im naknadi parnične troškove od 746.205,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tuženi stekao pravo javne svojine u celosti na parcelama u k.o. .. broj .../... površine 600 m2, broj .../... površine 424 m2, broj .../... površine 379 m2, broj .../... površine 929 m2, koje su upisane kod RGZ SKN ... u LN broj ..., kao i na parceli broj .../... površine 280 m2 u 498/1860 dela, koja je upisana kod RGZ SKN ... u LN broj ..., te je naloženo tužiocima da trpe da se tuženi sa tim pravom upiše kod nadležne SKN nakon pravnosnažnosti presude. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocima isplati preko dosuđenih 22.584.843,00 dinara do traženih 24.508.688,55 dinara, da se utvrdi da je tuženi stekao pravo javne svojine preko udela od 498/1860 do 1/1 dela na parceli broj .../... KO ...u površini od 280 m2 upisanoj kod RGZ SKN ... u LN broj ... i da su tužioci dužni trpeti da se tuženi sa tim pravom upiše kod nadležne službe za katastar nepokretnosti nakon pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3053/24 od 15.01.2025. godine, žalba tuženog delimično je usvojena, delimično odbijena, pa je prvostepena presuda preinačena u delu o troškovima postupka tako što je obaveza tuženog po ovom osnovu snižena sa iznosa od 746.205,00 dinara na iznos od 678.705,00 dinara, dok je u preostalom nepreinačenom delu prvostepena presuda potvrđena. Odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbi člana 403. stav 3. i člana 408. ZPP i utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Tuženi ne konkretizuje relativno bitne povrede odredaba postupka koje su odredbom člana 407. stav 1. tačka 3 ZPP predviđene kao revizijski razlog.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, sporne parcele su nastale deobom parcele broj ... njiva površine 21 a 36 m2, parcele broj ... njiva površine 40 a 95 m2 i parcele .../... njiva površine 9 a 30 m2, upisanih u zemljišnoknjižnom ulošku broj ... k.o. ... . Parcele su prema aktuelnom upisu u listovima nepokretnosti kod Republičkog geodetskog zavoda, Službe za katastar nepokretnosti u svojini Republike Srbije, a tužioci su upisani kao nosioci prava korišćenja u po 1/2 dela, osim na parceli broj .../... na kojoj su upisani sa pravom korišćenja u po 249/1860 delova. Katastarske parcele broj .../... i .../... su prvi put vidljive kao formirane, samostalne parcele u Planu detaljne regulacije „Bukovački plato“ u Petrovaradinu („Službeni glasnik Grada Novog Sada“ broj 3/07) i ovim planom su u celosti planirane za površinu javne namene – delove regulacije saobraćajnice. Katastarska parcele broj .../... prvi put je vidljiva kao formirana, samostalna parcela u planu generalne regulacije „Alibegovica“ sa područjem za porodično stanovanje na jugoistoku Petrovaradina („Službeni list Grada Novog Sada“ broj 8/19) i ovim planom je u celosti planirana za površinu javne namene – delove regulacija saobraćajnice. Katastarske parcele broj .../... i .../... prvi put su vidljive kao formirane, samostalne parcele u planu detaljne regulacije nove stambene zone „Širine 1“ u Petrovaradinu („Službeni list Grada Novog Sada“ broj 32/11) i ovim planom su u celosti planirane za površine javne namene – ozelenjeni skver. Faktička situacija na licu mesta poklapa sa aktuelnom planskom dokumentacijom, parcele se koriste kao javne površine i tužiocima nije plaćena naknada za faktički oduzeto zemljište. Tržišna vrednost spornih parcela je 9.383,17 dinara/m2.

Sa polazištem na ovako utvrđene činjenice nižestepeni sudovi nalaze da je neosnovan prigovor aktivne legitimacije, iz razloga što su tužioci suvlasnici spornih nepokretnosti po samom zakonu u smislu člana 102. Zakona o planiranju i izgradnji. Odluku o osnovanosti zahteva za upis prava javne svojine tužene lokalne samouprave i isplatu naknade u visini tržišne vrednosti nepokretnosti sudovi zasnivaju na odredbama člana 58. Ustava Republike Srbije i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Po stanovištu Vrhovnog suda, kao posledicu pogrešne primene materijalnog prava prvostepeni sud je propustio da utvrdi sve bitne činjenice od značaja za utvrđenje prava javne svojine tužene lokalne samouprave na spornim nepokretnostima i obavezu da tužiocima isplati naknadu u visini njihove tržišne vrednosti.

Prvostepeni sud je utvrdio da su sporne parcele nastale deobom parcela upisanih u zemljišnoknjižnom ulošku broj ... k.o. ... (strane 86 – 87 spisa), ali je propustio da na osnovu sadržine ove javne isprave utvrdi osnov podržavljenja nepokretnposti. Naime, iz upisa u „C“ listu sledi da su nepokretnosti nacionalizovane po Zakonu o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“ broj 52/58 ... 26/61), te da je na osnovu odredbi članova 38. i 39. tog zakona upisano pravo korišćenja tužilaca, dok nadležni organ ne donese rešenje o predaji zemljišta u posed opštini ili drugom licu radi privođenja namenjenoj svrsi.

Činjenično je razjašnjeno da upisano pravo korišćenja u javnoj evidenciji nepokretnosti nije konvertovano u pravo svojine tužilaca u smislu člana 102. Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“ br. 72/09 ... 62/23), niti po ranije važećem članu 101a. koji je brisan izmenama tog zakona objavljenim u „Službenom glasniku RS“ br. 132/14. Pošto su po aktuelnom upisu stvarnih prava sporne parcele u svojini Republike Srbije, a tužioci imaju pravo njihovog korišćenja do privođenja građevinskog zemljišta namenjenoj svrsi, za odluku je nužno razjašnjenje da li su i sa kojim ishodom tužioci pokušali da ostvare pravo svojine na spornim parcelama građevinskog zemljišta u skladu sa Zakonom o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 153/20). Naime, po odredbama članova 1. i 2. tačka 34. tog zakona imovina oduzeta po odredbama Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“ broj 52/58) vraća se u skladu sa odredbama tog zakona. Odredbama članova 22. – 23. Zakona propisano je koje podržavljeno građevinsko zemljište država vraća, a koja ne vraća, a članova 39. – 50. postupak u kome se pravo na vraćanje imovine, odnosno obeštećenje ostvaruje.

Prvostepeni sud nije utvrdio ni činjenice kada su i po kom pravnom osnovu tužioci postali titulari prava korišćenja na spornim nepokretnostima, kada i na čiji zahtev je izvršena deoba parcela upisanih u zemljišnoj knjizi, na koji način su parcele korišćene nakon nacionalizacije, od kog vremena parcele kao javno dobro koriste treća lica i da li aktuelno faktičko stanje stoji u uzročno-posledičnoj vezi sa donošenjem planskih akata vezanih za uređenje lokaliteta.

Pošto u ponovljenom postupku razjasni činjenice na koje je ukazano, prvostepeni sud će biti u prilici da izvede zaključak da li je i kada upisano pravo korišćenja tužilaca na nacionalizovanom zemljištu faktički prestalo da postoji privođenjem građevinskog zemljišta planiranoj javnoj nameni, odnosno da li su i po kom pravnom osnovu tužioci postali vlasnici spornih nepokretnosti i da li su aktima tuženog Grada lišeni ili ograničeni u pravu svojine.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković