
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5013/2023
22.03.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca „Naša AIK Banka“ iz Beograda, kao pravnog sledbenika „Sberbank“ AD iz Beograda, protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivana Šumkarac Mitrović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž 3386/22 od 13.10.2022. godine, u sednici veća održanoj 22.03.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog, izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž 3386/22 od 13.10.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Beogradu P 19820/18 od 05.05.2022. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je tužba povučena. Stavom drugim izreke, ukinuto je rešenje o izvršenju Iv 1938/15 od 01.09.2015. godine u celosti. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da isplati tuženom na ime troškova parničnog postupka iznos od 373.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti rešenja do isplate.
Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž 3386/22 od 13.10.2022. godine, preinačeno je rešenje Višeg suda u Beogradu P 19820/18 od 05.05.2022. godine, u stavu trećem izreke, tako što je odbijen kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 373.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Protiv rešenja drugostepenog suda kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje u okviru svojih ovlašćenja u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. a u vezi člana 413. i 420. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20) i utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.
Inicijalni akt, predlog za izvršenje na osnovu menice kao verodostojne isprave, podnet je dana 15.07.2015. godine. Rešenjem o izvršenju Iv 1938/15 od 01.09.2015. godine određeno je predloženo izvršenje radi obavezivanja tuženog, kao izvršnog dužnika, da isplati tužiocu, kao izvršnom poveriocu, iznos od 42.358.940,83 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom, troškovima izvršenja i određivanja i sprovođenja izvršenja i odmereni troškovi u iznosu od 97.500,00 dinara. Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu IpvIv 600/17/3 Iiv 1938/15 od 15.11.2017. godine usvojen je prigovor izvršnog dužnika od 11.07.2018. godine, stavljeno van snage rešenje o izvršenju Prvog osnovnog suda u Beogradu Iv 1938/15 od 28.06.2017. godine (o odbijanju prigovora izvršnog dužnika), ukinute sve sprovedene radnje i odlučeno da se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga i odlučeno da se po pravnosnažnosti rešenja predmeta ustupi parničnom odeljenju tog suda. Prvi osnovni sud u Beogradu se rešenjem donetim na ročištu održanom 13.12.2018. godine, oglasio stvarno nenadležnim i spise predmeta ustupio Višem sudu u Beogradu.
Odredbom člana 28. stav 1. ZPP je propisano da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Odredbom stava 2. ovog člana, propisano je da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev.
Prema tome, pod glavnim zahtevom u smislu navedenog člana podrazumeva se zahtev stranke zbog koga se postupak vodi, dok se sporednim traženjima smatraju zahtevi stranke koji se ističu povodom ili u vezi sa glavnim zahtevom, odnosno potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtev. Sporedna traženja se uzimaju u obzir samo kada se traže kao glavno potraživanje i tada se prema tom potraživanju određuje vrednost predmeta spora.
Kako se revizijom pobija drugostepeno rešenje kojim je odlučeno o žalbi tužioca na odluku o troškovima postupka, koji u konkretnoj situaciji ne čine glavni zahtev, to revizija tuženog nije dozvoljena.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. a u vezi člana 420. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić