
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 5017/2025
13.11.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Dragane Boljević i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca Republike Srbije – Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Beograd, protiv tuženog AA iz mesta ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Gordana Katančević, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2812/24 od 20.11.2024. godine, u sednici održanoj 13.11.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2812/24 od 20.11.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2812/24 od 20.11.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 13406/23 od 29.02.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime troškova školovanja isplati iznos od 1.442.573,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.10.2017. godine pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 230.625,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od nastupanja uslova za izvršenje pa do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2812/24 od 20.11.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i prvostepena presuda je potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, ali i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, kako to proizlazi iz navoda revizije, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br.10/23). Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene pravne zaštite, te način presuđenja i razloge nižestepenih sudova, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa kao i pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Nižestepeni sudovi su o zahtevu tužioca odlučili primenom člana 138. Zakona o obligacionim odnosima, s obzirom da je tužilac svojim ponašanjem skrivio nemogućnost ispunjenja obaveze od strane tuženog, koji iz tih razloga nije u obavezi da tužiocu vrati primljena novčana sredstva po osnovu ugovora. Nižestepene odluke nisu u suprotnosti sa dosadašnjom sudskom praksom kod utvrđenog skrivljenog ponašanja tužioca u konkretnom slučaju, zbog čega nema potrebe ni za ujednačavanjem sudske prakse, niti za novim tumačenjem prava. Ukazivanjem u reviziji da pobijana odluka sadrži nejasne razloge o bitnim činjenicama, revident pobija odluku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, koja po članu 404. stav 1. ZPP ne predstavlja razlog za izjavljivanje posebne revizije.
S obzirom na izneto, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj parnici podneta je 27.05.2019. godine, a vrednost pobijanog dela iznosi 1.442.573,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
