Rev 5097/2021 3.1.2.5.6

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5097/2021
17.11.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Igor Komljenović, advokat iz ..., protiv tuženog društva za usluge „Hiša plus“ d.o.o. Beograd, čiji je punomoćnik Danica Radivojević, advokat iz ..., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5238/20 od 21.04.2021. godine, u sednici održanoj dana 17.11.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5238/20 od 21.04.2021. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 3303/19 od 21.02.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je ništav ugovor o prometu nepokretnosti zaključen između tuženog kao kupca i tužilje kao prodavca, overen pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu dana 11.08.2021. godine pod Ov 12376/2011, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se tuženi obaveže da joj isplati iznos od 626.316 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.07.2013. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, tužilja je obavezana da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 907.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana kada se steknu uslovi za izvršenje do dana isplate.

Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž 5238/20 od 21.04.2021. godine, stavom prvim izreke, odbio kao neosnovanu žalbu tužilje i potvrdio presudu Višeg suda u Beogradu P 3303/19 od 21.02.2020. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je dostavio odgovor na reviziju zahtevajući troškove revizijskog postupka.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 18/20) i utvrdio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP-a, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni povrede iz stava 1. tog člana Zakona, pred drugostepenim sudom, koja bi mogle da utiču na donošenje zakonite i pravilne odluke.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, između tuženog, kao zajmodavca i kompanije „Koling“ a.d. iz Beograda, kao zajmoprimca, čiji je zastupnik tada bio BB, sada pokojni otac tužilje, 11.02.2010. godine zaključen je ugovor o beskamatnom zajmu u iznosu od 1.000.000 evra, kojim je ugovoreno da će zakonska zatezna kamata biti obračunavana u slučaju nevraćanja pozajmice do 30.11.2010. godine. Kao sredstvo obezbeđenja potraživanja tuženog po tom ugovoru, na nepokretnosti u ulici ... u ..., sagrađenoj na k.p. br. ... i upisanoj u List nepokretnosti broj ... K.O. ..., kao svojina tužilje, u korist tuženog, kao zajmodavca je konstituisana hipoteka. U ime tada maloletne tužilje, založnu izjavu overenu kod Drugog opštinskog suda u Beogradu pod brojem Ov 13347/10 od 11.02.2010. godine, dala je njena zakonska zastupnica, majka VV. Overevanju založne izjave prethodilo je donošenje rešenja Gradskog centra za socijalni rad – Odeljenje Savski venac broj 57240-95/10 od 08.02.2010. godine, kojim je zamenjeno prethodno doneto rešenje istog organa broj 57240-805/09 od 02.07.2009. godine, a kojim je odobren je upis hipoteke na višesobnom stanu broj ... na ulazu kuće kućni broj ..., ulaz levo gledajući iz ulice ..., koja je vlasništvo maloletne AA iz ..., a u korist „Hiša plus“ d.o.o. iz Beograda. U obrazloženju tog rešenja, između ostalog, je navedeno da kompanija „Koling“ ima značajnu imovinu u zemljištu za stabilnu izgradnju na profitabilnim lokacijama u Beogradu, a radi izgradnje na ekskluzivnim lokacijama koristi bankarske kredite, da su roditelji maloletne AA, BB i VV, savesni i odgovorni roditelji koji nastoje da zaštite njena prava i interese i da će izgradnjom objekta u ..., u ulici ... (za koju svrhu se kredit i podiže i zbog čega je trebalo upisati hipoteku na AA imovini), AA dobiti stan i akcije u hotelu, čime će se njena ukupna imovina uvećati, pa je stručni tim doneo zaključak da je saglasan da se na imovini maloletne AA upiše hipoteka u korist „Hiša plus“ d.o.o. Beograd, pošto je procenjeno da time nisu ugroženi njeni interesi. Na osnovu navedene založne izjave, rešenjem RGZ – SKN Beograd 2, broj 952-02-1761/10 od 08.03.2010. godine, u korist tuženog, kao zajmodavca po ugovoru o zajmu od 11.02.2010. godine, dozvoljen je upis hipoteke prvog reda na nepokretnostima u svojini tada maloletne tužilje, u ..., u ulici ... postojećoj na k.p. br. ... i upisanoj u List nepokretnosti broj ... K.O. ... Zajmoprimac do 30.11.2010. godine, kako je bilo ugovoreno ugovorom o zajmu, pozajmicu nije vratio, pa mu se tuženi obratio opomenom od 09.12.2010. godine, obaveštavajući ga da je hipoteka postala izvršna. Opomenu iste sadržine tuženi je dostavio neposredno dužniku, kompaniji „Koling“ a.d. Beograd, tužilji kao vlasnici založene nepokretnosti i VV, majci tužilje i njenoj zakonskoj zastupnici. U cilju rešavanja problema nastalog neblagovremenim izmirenjem predmetne pozjamice, zakonska zastupnica tada maloletne tužilje, njena majka VV je kod Prvog osnovnog suda u Beogradu, 11.08.2011. godine pod brojem I Ov 123767/11, overila izjavu kojom se odrekla prava doživotnog poduživanja na založenoj nepokretnosti imajući u vidu da je tužiljin otac, BB, u međuvremenu preminuo. Ugovorom o prometu nepokretnosti zaključenim dana 11.08.2011. godine i overenim pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu pod brojem I Ov 123767/11, između tuženog kao sticaoca i tužilje, kao vlasnika nepokretnosti, u preambuli je konstatovano da je ugovorom o zajmu koji su dana 11.02.2010. godine zaključile ugovorne strane „Hiša plus“ d.o.o. Beograd i kompanija „Koling“ a.d. Beograd, ugovoreno konstituisanje založnog prava-hipoteke na nepokretnosti u ... u ulici ..., vlasništvo tužilje, a uz saglasnost nadležnog Centra za socijalni rad po rešenju od 08.02.2010. godine. Dalje je navedeno da je ugovorom o zajmu određeno da hipoteka postaje izvršna dana 01.12.2010. godine ukoliko do tada zajmoprimac ne vrati zajmodavcu ukupan iznos zajma od 1.000.000 evra i da ugovorna obaveza nije izvršena do 01.12.2010. godine, pa je hipoteka postala izvršna. Na osnovu odredbe člana 1. tog ugovora ugovoreno je da je predmet tog ugovora prenos prava svojine na nepokretnosti koja je predmet hipoteke umesto ispunjenja duga. U članu 6. ugovora navedeno je da je sticalac saglasan da će ako prenosilac do 31.12.2012. godine, vrati zajmodavcu (sticaocu) primljeni zajam sa kamatom u ukupnom iznosu od 1.500.000 evra i budu ispunjene obaveze preuzete ugovorom o izvođenju radova na održavanju od strane preduzeća „Humska“ d.o.o. iz Beograda, navedene u poslednjem stavu preambule, sačiniti novi ugovor kojim će preneti pravo vlasništva na predmetnoj nepokretnosti iz ovog ugovora na prenosioca (tužilju). Ugovorom o prodaji nepokretnosti zaključenim i overenim pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu pod brojem Ov I br. 94088/2012 od 25.05.2012. godine, tuženi je privrednom društvu „Nimaks“ d.o.o. Beograd, prodao kao vanknjižni vlasnik, nepokretnost koja je bila predmet ugovora o prometu nepokretnosti zaključenog sa tužiljom dana 11.08.2011. godine, za kupoprodajnu cenu od 1.650 evra, koju čini iznos iz člana 6. ugovora o prometu nepokretnosti, odnosno 1.500.000 evra uvećan za iznos od 150.000 evra, koji predstavlja ispunjenje obaveze preuzete ugovorom o izvođenju radova na održavanju od strane preduzeća „Humska“ d.o.o. iz Beograda. Tužbeni zahtev tužilje za utvrđenje ništavosti ugovora o prometu nepokretnosti od 11.08.2011. godine, zaključenog između parničnih stranaka, zasniva se na činjenici da je to zelenaški ugovor koji je zaključen korišćenjem stanja nužde i teških materijalnih prilika na strani zajmoprimca i na strani njegovog garanta kao davaoca založne izjave, a tu činjenicu tužilja nije dokazala.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenom pravila o teretu dokazivanja propisanom u odredbama člana 228. – 231. ZPP-a zaključili da je tužbeni zahtev tužilje neosnovan, jer ona nije dokazala zelenašku prirodu predmetnog ugovora, u smislu odredbe člana 141. Zakona o obligacionim odnosima, kao osnov za primenu odredbe člana 103. stav 1. istog zakona.

Odredbom člana 141. stav 1. ZOO propisano je da je ništav ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očiglednoj nesrazmeri sa onim što je on drugom dao ili učinio ili se obavezao dati ili učiniti.

Upravljanje imovinom deteta propisano je odredbom člana 192. Porodičnog zakona, tako što roditelji imaju pravo i dužnost da upravljaju imovinom deteta koju ono nije steklo radom (stav 2). Nepokretnost koja je predmet ugovora o prometu nepokretnosti zaključenog između parničnih stranaka dana 11.08.2011. godine tužilja nije stekla radom, nego ugovorom o poklonu III/1 Ov 3170/03 od 07.11.2003. godine i aneksom tog ugovora zaključenim pod brojem II/1 Ov 643/05 od 25.03.2005. godine. Raspolaganje nepokretnom imovinom i pokretnom imovinom velike vrednosti roditelji mogu preduzimati samo uz prethodnu ili naknadu saglasnost organa starateljstva, jer je tako propisano odredbom člana 193. stav 3. Porodičnog zakona.

Naknadni ugovor propisan je odredbom člana 27. stav 1. Zakona o hipoteci („Službeni glasnik RS“ br. 115/2005... 83/2015), tako što je to poseban ugovor između hipotekarnog poverioca i vlasnika nepokretnosti, zaključen po dospelosti obezbeđenog potraživanja u formi predviđenoj članom 10. stav 1. tog zakona (u obliku javnobeležničkog zapisa ili javnobeležnički potvrđene – solemnizovane isprave), a kojim može da se ugovori, između ostalog pod tačkom 1. delimični ili potpuni prenos prava svojine, odnosno drugog stvarnog prava na predmetu hipoteke na poverioca umesto ispunjenja duga.

U konkretnom slučaju, predmetni ugovor o prometu nepokretnosti zaključen između parničnih stranaka 11.08.2011. godine, predstavlja naknadni ugovor kojim je ugovoren potpuni prenos prava svojine na poverioca, umesto ispunjenja duga, na način propisan odredbom člana 27. stav 1. tačka 1. Zakona o hipoteci. Da bi ugovor bio zelenaški treba da ispunjava uslove i to: da postoji očigledna nesrazmera između onoga što jedna strana dobija i onoga što ugovorom daje; da je iskorišćeni pristao na nesrazmeru u davanjima u stanju nužde, lakomislenosti, nedovoljnog iskustva ili zavisnosti; da je lice koje koristi stanje nužde druge strane znalo ili moralo da zna da se druga ugovorna strana nalazi u takvom stanju nužde, odnosno da je lakomisleno, da nema iskustva ili da je u položaju zavisnosti. Tužilja nije dokazala nijednu činjenicu zakonom propisanu kao uslov za postojanje zelenaškog ugovora, a bila je dužna na osnovu odredbe člana 228. ZPP-a. To što je tuženi trećem licu nepokretnost koja je bila predmet ugovora o prometu nepokretnosti zaključenog između parničnih stranaka 11.08.2011. godine, prodao po višoj ceni nego što je bilo njegovo potraživanje prema tužilji obezbeđeno hipotekom na toj nepokretnosti, nije bitna činjenica za ocenu ništavosti predmetnog ugovora, kao zelenaško-pravnog posla. Eventualna nesrazmera međusobnih davanja kod teretnih pravnih poslova je samo jedan od kumulativno propisanih uslova odredbom člana 141. ZOO za postojanje zelenaškog ugovora, a pošto tužilja nije dokazala postojanje subjektivnih okolnosti (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost), proizlazi da se neosnovano pozvala na ništavost predmetnog pravnog posla.

Neosnovani su navodi revizije tužilje da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnom tumačenju odredbe člana 27. stav 1. tačka 1. Zakona o hipoteci. Suprotno tim navodima revizije, citirana odredbom je pravilno primenjena, imajući u vidu da predmetni ugovor o prometu nepokretnosti zaključen između parničnih stranaka 11.08.2011. godine, po svojoj pravnoj prirodi jeste naknadni ugovor propisan odredbom člana 27. stav 1. tačka 1. Zakona o hipoteci, pošto je zaključen po dospelosti obezbeđenog potraživanja, u formi predviđenoj članom 10. stav 1. tog Zakona, a kojim je ugovoren potpuni prenos prava svojine na predmetu hipoteke na poverioca, umesto ispunjenja duga. Taj ugovor zaključen je u očiglednoj nameri izbegavanja javne prodaje nepokretnosti koja je bila vlasništvo tužilje, imajući u vidu da je tuženi kao poverilac, svakako imao pravo prodaje nepokretnosti tužilje opterećene hipotekom, radi namirenja svog potraživanja. Dakle, zaključenje predmetnog ugovora je bio izbor tužilje koja nije dokazala da je njena saglasnost za zaključenje predmetnog pravnog posla posledica subjektivnih okolnosti koje su u odredbi člana 141. stav 1. ZOO propisane kao uslov za postojanje zelenaškog ugovora.

Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, jer je doneta na osnovu odredbe člana 153. stav 1. i 154. ZPP-a.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP-a.

Odluku o troškovima revizijskog postupka sadržanu u stavu drugom izreke, Vrhovni kasacioni sud je doneo na osnovu odredbe člana 154. u vezi člana 165. stav 1. ZPP-a, pošto troškovi revizijskog postupka tuženom nisu bili potrebni.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić