Rev 511/2019 3.1.1.15; faktička eksproprijacija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 511/2019
06.03.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Božidara Vujičića, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Jelene Borovac, Zvezdane Lutovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Stamenković, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Niša, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo, radi naknade za faktičko zauzeće, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 294/18 od 20.09.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 06.03.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 294/18 od 20.09.2018. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 294/18 od 20.09.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 11943/16 od 18.09.2017. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 294/18 od 20.09.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da na ime faktičkog zauzeća parcele bliže navedene tim stavom izreke, isplati iznos od 634.128,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate od 08.03.2017. godine do isplate, odbijen, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 125.282,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio posebnu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se primenom člana 404. ZPP prihvati odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Predlog je zasnovan na navodima da pobijana odluka suda nije u skladu sa sudskom praksom, da sudovi ne određuju naknadu na ime faktičkog zauzeća licima koja nisu niti vlasnici, niti korisnici nepokretnosti, već su upisani kao držaoci, te da se ne radi se o oduzimanju imovinskih prava.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 87/18 - u daljem tekstu: ZPP), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni kasacioni sud je u vidu imao sadržinu tražene sudske zaštite, odluke nižestepenih sudova donete primenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, kao i razloge na kojima su zasnovane, pa je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1 ZPP.

U konkretnom slučaju, pravnosnažno je odlučeno o isplati naknade za zemljište dela parcele koja je nastala od delova nekadašnjih pet parcela, među kojima je bilo i zemljište koje se u posedovnom listu vodilo na tužioca i predstavljalo njegovu vangruntovnu susvojinu, čijeg je korišćenja tužilac trajno lišen u površini koja je postalo dobro u javnoj svojini tuženog Grada (ušlo u sastav ulice), a da prethodno nije doneta odluka o izuzimanju dela parcele od tužioca, odnosno bez sprovedenog postupka eksproprijacije i davanja odgovarajuće naknade.

Revizijom izneto shvatanje da tužilac nije lišen imovinskog prava, nema utemeljenje u činjenicama utvrđenim u postupku i materijalnom pravu, imajući u vidu da je faktičko stanje nastalo voljom tuženog u odnosu na izgradnju ulice, kao i određivanjem gradskog građevinskog zemljišta, po kojem nije prestalo pravo korišćenja pređašnjih imalaca, bez obzira što u katastru slovi „državinom“. Presude nižestepenih sudova donete su u skladu sa važećim tumačenjem prava i ujednačenom sudskom praksom o obavezi Grada da naknadi tržišnu vrednost zemljišta koje je kao deo parcele, bez sprovedenog postupka izuzimanja i određivanja naknade, postalo ulica, dobro u opštoj upotrebi odnosno javna svojina Grada.

Tuženi uz reviziju nije prilažio drugačije odluke sudova u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, odnosno odluke zasnovane na stavu drugačijem od primenjenog u konkretnom slučaju, koje bi potkrepile njegovo shvatanje o potrebi ujednačavanja sudske prakse.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu ujednačavanja sudske prakse. U obrazloženjima pobijanih presuda izneti su pravni razlozi na kojima su zasnovane u odgovarajućoj primeni materijalnog prava, tako da ne postoji ni potreba za novim tumačenjem prava. Iz navoda revizije ne proizilazi da postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana.

Prema iznetom, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP i odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stava 2. tačke 5), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Članom 403. stavom 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade podneta je 02.12.2016. godine. Pobijana drugostepena presuda doneta je 18.09.2017. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude iznosi 634.128,00 dinara, što u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe iznosi 5.149,10 evra (1 evro = 123,1531 dinara).

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje u kome vrednost predmeta ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija tužioca nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stava 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stava 2. tačke 5 ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić